Posljednji vapaj izmučenih Srba
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas praznuju Đurđevdan, koji je jedna od najčešćih slava kod Srba. Uz obilježavanje narodnih običaja, tradicija je postala i pjesma “Đurđevdan”, koju je obradio muzičar Goran Bregović, a opjevala sarajevska grupa “Bijelo dugme”. Međutim, mnogi Srbi danas ne znaju kako je zapravo nastala ta pjesma i koje je njeno značenje.
Republika Srpska
Šesti maj 1942. godine. Hladno sarajevsko jutro. Policija Nezavisne države Hrvatske naredila je da se Srbima pripremi “đurđevdanski uranak”.
U četiri sata ujutru u grad su se slivale kolone srpskih zarobljenika iz logora, kasarni i zatvora. Na Obali Kulina bana čekao ih je voz smrti, koji je iz Sarajeva putovao za Jasenovac. U koloni je bilo oko 3000, uglavnom, mladih ljudi.
Razjareni ustaša pred kolonom je uzvikivao: “Đe ste, Srbi? Besplatno vas vodimo na teferič u Jasenovac!”
Na vagonima je pisalo “sedam konja ili četrdeset vojnika”, ali su ustaše u jedan vagon uvodile i po 200 zarobljenika.
Gladni i žedni, na putu prema jasenovačkom kazamatu, zatočeni Srbi padali su u krize zbog straha i neizvjesnosti.
U tom opštem haosu jedan zatvorenik, iako u grču i nemoći, iz ponosa i prkosa, iz srca i duše zapjevao je:
''Proljeće na moje rame slijeće,
đurđevak zeleni,
đurđevak zeleni,
svima osim meni.
Drumovi odoše, a ja ostah
nema zvijezde Danice,
nema zvijezde Danice,
moje saputnice.''
Zbog ove pjesme ustaše su zatvorile šibere na vagonima, a zatvorenici, zbijeni jedni do drugih, na malom prostoru, ostali su bez vazduha.
Od 3.000, koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u zloglasni Jasenovac stiglo je 2.000 duša, a samo njih 200 preživjelo je torturu.
Zahvaljujući preživjelim, među kojima je i profesor Žarko Vidović, istaknuti istoričar i filozof, znamo za ovaj događaj i nastanak tužne pjesme srpskih zarobljenika “Đurđevdan”.
Pod utiskom ove priče, sarajevski muzičar Goran Bregović obradio je pjesmu koja je, u međuvremenu, postala planetarni hit, koji se izvodi na više svjetskih jezika.
''Evo zore, evo zore,
Bogu da se pomolim,
evo zore, evo zore,
ej, Đurđevdan je,
a ja nisam s onom koju volim.''
Na našu veliku žalost, mnogi Srbi danas ne znaju za voz smrti i za pravo značenje ove pjesme. Svi smo svjedoci da je ona zastupljena na svakoj srpskoj proslavi, uz alkohol i dignute ruke. Za promjenu, bilo bi dobro kada bismo počeli poštovati našu prošlost.
To je jedini način da nas budućnost ne proguta i da ne dočekamo neki novi krvavi Đurđevdan.
BN televizija
U četiri sata ujutru u grad su se slivale kolone srpskih zarobljenika iz logora, kasarni i zatvora. Na Obali Kulina bana čekao ih je voz smrti, koji je iz Sarajeva putovao za Jasenovac. U koloni je bilo oko 3000, uglavnom, mladih ljudi.
Razjareni ustaša pred kolonom je uzvikivao: “Đe ste, Srbi? Besplatno vas vodimo na teferič u Jasenovac!”
Na vagonima je pisalo “sedam konja ili četrdeset vojnika”, ali su ustaše u jedan vagon uvodile i po 200 zarobljenika.
Gladni i žedni, na putu prema jasenovačkom kazamatu, zatočeni Srbi padali su u krize zbog straha i neizvjesnosti.
U tom opštem haosu jedan zatvorenik, iako u grču i nemoći, iz ponosa i prkosa, iz srca i duše zapjevao je:
''Proljeće na moje rame slijeće,
đurđevak zeleni,
đurđevak zeleni,
svima osim meni.
Drumovi odoše, a ja ostah
nema zvijezde Danice,
nema zvijezde Danice,
moje saputnice.''
Zbog ove pjesme ustaše su zatvorile šibere na vagonima, a zatvorenici, zbijeni jedni do drugih, na malom prostoru, ostali su bez vazduha.
Od 3.000, koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u zloglasni Jasenovac stiglo je 2.000 duša, a samo njih 200 preživjelo je torturu.
Zahvaljujući preživjelim, među kojima je i profesor Žarko Vidović, istaknuti istoričar i filozof, znamo za ovaj događaj i nastanak tužne pjesme srpskih zarobljenika “Đurđevdan”.
Pod utiskom ove priče, sarajevski muzičar Goran Bregović obradio je pjesmu koja je, u međuvremenu, postala planetarni hit, koji se izvodi na više svjetskih jezika.
''Evo zore, evo zore,
Bogu da se pomolim,
evo zore, evo zore,
ej, Đurđevdan je,
a ja nisam s onom koju volim.''
Na našu veliku žalost, mnogi Srbi danas ne znaju za voz smrti i za pravo značenje ove pjesme. Svi smo svjedoci da je ona zastupljena na svakoj srpskoj proslavi, uz alkohol i dignute ruke. Za promjenu, bilo bi dobro kada bismo počeli poštovati našu prošlost.
To je jedini način da nas budućnost ne proguta i da ne dočekamo neki novi krvavi Đurđevdan.
BN televizija
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (18)
Jajara
Hrvati su najhrabriji narod na svetu ne zato sto se nicega ne boje, nego zato sto se nicega ne stide"
Crni Gruja
A Dodik prodate Hrvatima arhivsku građu o logoru Jasenovac.
Dzoo
Zato pupovac u hrvatskoj sa ustasama orgija zadnja 3 dana. Nece u jasenovac na spomen sa vladom ustaskom A juce ih ostavi u zivotu
Roma
Kako tek posljednjih nekoliko godina dobijamo podatak o nastanku stihova. Što to niko ranije učinio pa da se ne pjeva kao pjesma radosti.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.