1915. ponuđena Velika Srbija
Ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić danas je izjavio da je Jugsolavija bila „najveća greška i tragedija srpskog naroda“, ističući pritom da bi za Srbiju i Srbe bilo bolje da je tokom Prvog svjetskog rata prihvaćen Londonski ugovor, kojim je bilo predviđeno stvaranje Velike Srbije.
Srbija
Danas se među mnogobrojnim srpskim političkim i intelektualnim krugovima, posebno onim nacionalističke provenijencije, često može čuti ova teza kako je Srbija istorijsku grešku napravila kada je tokom i nakon Prvog svjetskog rata umjesto Velike Srbije odlučila stvoriti Jugoslaviju.
Ali, šta je tačno podrazumijevao Londonski ugovor i zašto je na kraju bio odbijen?
Londonski ugovor je tajni ugovor između Antante i Italije, zaključen 26. aprila 1915. u Londonu, kojim je bilo predviđeno da Italija dobije „pokrajinu Dalmaciju u njenim tadašnjim administrativnim granicama“ do rta Ploča, sa najvećim dijelom ostrva. Iz činjenica da je italijanski posjed sjeverne Dalmacije razdvojio hrvatsko od crnogorskog primorja, kao i pomena „oblasti koje interesuju Srbiju i Crnu Goru“, jasno je proizlazilo da Antanta namjeravala da stvori zasebnu hrvatsku državu, a Srbiju i Crnu Goru da proširi.
Prema tom ugovoru, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije: preostali dijelovi Hrvatske bili bi podijeljeni između Italije i Srbije.
Slijedom ugovora, je takođe obećavao Kraljevini Srbiji stvaranje Velike Srbije; potpisnici ugovora su Srbiju - koja u pregovorima nije učestvovala - o tome službeno obavijestili diplomatskom notom od 16. avgusta 1915. godine. Saveznici su Srbiji obećali Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Bačku, južnu Dalmaciju (Šibenik, Zadar i Knin bi pripali Italiji) i sjevernu Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata.
Za ulazak u rat i izdaju Centralnih sila saveznici su Italiji ponudili Istru i veći dio Dalmacije (što je kasnije rezultiralo 1920. Ugovorom u Rapalu, 1924. i 1941. Rimskim Ugovorom), Rumuniji Banat, a Bugarskoj Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budući da se nije bila spremna odreći Makedonije.
Tokom pregovora i srpska vlada dobila je obećanje da nakon pobjede može računati na teritorijalne ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posno u Dalmaciji. Naime, Rusija, Francuska i Velika Britanija nastojale su na svoju stranu privući dotad neutralnu Bugarsku, a ne ugroziti tek sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i dio hrvatskih teritorija.
Prema informacijama, koje je član Jugoslovenskog odbora Frano Supilo dobio za boravka u britanskom Foreign Officeu, Srbiji je ponuđena južna Dalmacija, BiH, Srijem, dio Bačke i Slavonija sve do Pakraca te vjerovatno i pomoć saveznika u pitanju ujedinjenja Srbije s Hrvatskom.
Supilo je tako mogao procijeniti namjere Srbije i saveznika, jer je već u aprilu 1915., kad je boravio u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova u Petrogradu, saznao i za Londonski ugovor te o tome izvijestio Jugoslavenski odbor. Nakon otkrivanja sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrvatskog i slovenskog naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon završetka Prvog svjetskog rata.
Spoznaja o posljedicama koje bi proizlazile iz realizacije Londonskog ugovora bila je odlučna za hrvatski pristanak na ulazak u Jugoslaviju.
Srbija je takođe na kraju odlučila da ne prihvati ovaj ugovor i da umjesto toga krene putem stvaranja Jugoslavije. O motivima tada regenta Aleksandra Karađorđevića i tadašnjeg šefa srpske vlade Nikole Pašića da se odluče za Jugoslaviju umjesto Velike Srbije uveliko se raspreda, no nekoliko je ključnih razloga koji su prevagnuli.
S obzirom da je Srbija kao članica Antante imala vojsku i neuporedivo superiorniju pregovaračku poziciju od Hrvata i Slovenaca koji su se borili na strani Austrougarske, mogli su i diktirati i uređenje buduće države.
Aleksandru je u datom trenutku bilo daleko primamljivije da bude vladar velike unitarne monarhističke Jugoslavije u kojoj će najveći dio vlasti bio skoncentrisan u njegovim rukama, nego dosta manje Velike Srbije.
Takođe, važna je činjenica da kralj Aleksandar zaista jeste bio projugoslovenski orijentisan i kao jedan od ciljeva tokom Prvog svjetskog rata zadao je i sebi „oslobođenje ostale južnoslavenske braće“.
Pored toga, razlozi za stvaranje Jugoslavije bili su i ekonomski, s obzirom da su se najrazvijenija industrija i posebno, finanijski sektor, nalazili na teritoriji sjeverne Hrvatske i Sloveniji bez kojih bi Londonskim ugovorom Srbija ostala.
Treba takođe napomenuti da, uprkos današnjem fetišiziranju od strane srpskih nacionalističkih krugova, Londonski ugovor nikada nije bio zaključen dokument, te se radilo samo o nacrtu i incijalnoj ideji kako iscrtati nove evropske granice nakon rata.
Danas, gotovo 100 godina nakon okončanja Prvog svjetskog rata lako je biti general poslije bitke, no u tadašnjem trenutku i srpskoj i hrvatskoj strani Jugoslavija je izgledala kao najbolje rješenje.
(SB)
Ali, šta je tačno podrazumijevao Londonski ugovor i zašto je na kraju bio odbijen?
Londonski ugovor je tajni ugovor između Antante i Italije, zaključen 26. aprila 1915. u Londonu, kojim je bilo predviđeno da Italija dobije „pokrajinu Dalmaciju u njenim tadašnjim administrativnim granicama“ do rta Ploča, sa najvećim dijelom ostrva. Iz činjenica da je italijanski posjed sjeverne Dalmacije razdvojio hrvatsko od crnogorskog primorja, kao i pomena „oblasti koje interesuju Srbiju i Crnu Goru“, jasno je proizlazilo da Antanta namjeravala da stvori zasebnu hrvatsku državu, a Srbiju i Crnu Goru da proširi.
Prema tom ugovoru, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije: preostali dijelovi Hrvatske bili bi podijeljeni između Italije i Srbije.
Slijedom ugovora, je takođe obećavao Kraljevini Srbiji stvaranje Velike Srbije; potpisnici ugovora su Srbiju - koja u pregovorima nije učestvovala - o tome službeno obavijestili diplomatskom notom od 16. avgusta 1915. godine. Saveznici su Srbiji obećali Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Bačku, južnu Dalmaciju (Šibenik, Zadar i Knin bi pripali Italiji) i sjevernu Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata.
Za ulazak u rat i izdaju Centralnih sila saveznici su Italiji ponudili Istru i veći dio Dalmacije (što je kasnije rezultiralo 1920. Ugovorom u Rapalu, 1924. i 1941. Rimskim Ugovorom), Rumuniji Banat, a Bugarskoj Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budući da se nije bila spremna odreći Makedonije.
Tokom pregovora i srpska vlada dobila je obećanje da nakon pobjede može računati na teritorijalne ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posno u Dalmaciji. Naime, Rusija, Francuska i Velika Britanija nastojale su na svoju stranu privući dotad neutralnu Bugarsku, a ne ugroziti tek sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i dio hrvatskih teritorija.
Prema informacijama, koje je član Jugoslovenskog odbora Frano Supilo dobio za boravka u britanskom Foreign Officeu, Srbiji je ponuđena južna Dalmacija, BiH, Srijem, dio Bačke i Slavonija sve do Pakraca te vjerovatno i pomoć saveznika u pitanju ujedinjenja Srbije s Hrvatskom.
Supilo je tako mogao procijeniti namjere Srbije i saveznika, jer je već u aprilu 1915., kad je boravio u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova u Petrogradu, saznao i za Londonski ugovor te o tome izvijestio Jugoslavenski odbor. Nakon otkrivanja sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrvatskog i slovenskog naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon završetka Prvog svjetskog rata.
Spoznaja o posljedicama koje bi proizlazile iz realizacije Londonskog ugovora bila je odlučna za hrvatski pristanak na ulazak u Jugoslaviju.
Srbija je takođe na kraju odlučila da ne prihvati ovaj ugovor i da umjesto toga krene putem stvaranja Jugoslavije. O motivima tada regenta Aleksandra Karađorđevića i tadašnjeg šefa srpske vlade Nikole Pašića da se odluče za Jugoslaviju umjesto Velike Srbije uveliko se raspreda, no nekoliko je ključnih razloga koji su prevagnuli.
S obzirom da je Srbija kao članica Antante imala vojsku i neuporedivo superiorniju pregovaračku poziciju od Hrvata i Slovenaca koji su se borili na strani Austrougarske, mogli su i diktirati i uređenje buduće države.
Aleksandru je u datom trenutku bilo daleko primamljivije da bude vladar velike unitarne monarhističke Jugoslavije u kojoj će najveći dio vlasti bio skoncentrisan u njegovim rukama, nego dosta manje Velike Srbije.
Takođe, važna je činjenica da kralj Aleksandar zaista jeste bio projugoslovenski orijentisan i kao jedan od ciljeva tokom Prvog svjetskog rata zadao je i sebi „oslobođenje ostale južnoslavenske braće“.
Pored toga, razlozi za stvaranje Jugoslavije bili su i ekonomski, s obzirom da su se najrazvijenija industrija i posebno, finanijski sektor, nalazili na teritoriji sjeverne Hrvatske i Sloveniji bez kojih bi Londonskim ugovorom Srbija ostala.
Treba takođe napomenuti da, uprkos današnjem fetišiziranju od strane srpskih nacionalističkih krugova, Londonski ugovor nikada nije bio zaključen dokument, te se radilo samo o nacrtu i incijalnoj ideji kako iscrtati nove evropske granice nakon rata.
Danas, gotovo 100 godina nakon okončanja Prvog svjetskog rata lako je biti general poslije bitke, no u tadašnjem trenutku i srpskoj i hrvatskoj strani Jugoslavija je izgledala kao najbolje rješenje.
(SB)
Povezane vijesti
Studenti: Od RTS-a tražimo informacije od javnog značaja
6
Otkriveni detalji hapšenja Miljana Hofmana u Beogradu
8
Lavrov sa Vulinom o važnim pitanjima saradnje SRB i RUS
7
Vučić: Srbija izgubila ono po čemu je bila prepoznatljiva - stabilnost
11
Lordan Zafranović dobio nagradu "Planetarni Tesla" za životno delo
3
Komentari (68)
MILOŠ OBILIĆ
Ispravićemo grešku kad tad!
Mario
Ma čitavu bivšu jugu prodat za 1,00€ svakako je idioti vode
Todor
E to ja ta karta "Velike Srbije" koju je nas Kralj odbacio u zelji da stvori Kraljevinu SHS-Yugoslaviju. To ima i dan danas neverovatne negativne posledice na ukupne odnose u Regionu. Seselj je ovo samo "izvukao iz naftalina" u vreme kada se to nije voise moglo realizovati kao posle 1.sr.
Magistra vitae
Svi istoričari nikom ponikoše...
Tito
Eno na karti i rodno mjesto dodika - Trasilvania
Banshee
Tko imalo ista zna o historiji, a pogotovo ini koji su studirali historiju i i dobili zvanje, na ovu temu ne treba da pišu. Njihove Komentare kad god se pomnijie Engleze u negativu, se ne objavljuje. Zašto? BBC je u seriji Crna Guja ismijavao Engleze u i njihovo učešće u Prvom ratu. Glumac Atkinson dobio o Kraljice titulu viteza. Ali Srbi vole Engleze vise nego oni same sebe.
BOBA
KOME JE VIŠE BITNO JE LI TREBALA BITI VELIKA PA OSTALA MALA SVI KOI SU BILI IOLE PAMETNI POLITIKA IM ISPRALA MOZAK PA LUPAJU DA SE ZADOVOLJI FORMA REJTING RASTE A NAROD SVE GLUPLJI .UVIJEK SE PITAM KAKO LJUDI MOGU BITI ZALUĐENI POLITIČARIMA DA IM APLAUDIRAJU DA TRČE ZA NJIMA NIŠTA NE MA LJEPŠE NE GO BITI POSMATRAČ
Savo
Na Marsu će biti jedna kolonija Srba....
Cccc
Ovi srbi stvarno nisu normalni, prosto je nevjerovatno koliko su preoptereceni istorijom.
baka
Istorija je uciteljica.
Hm
Pomozi sirotu na svoju sramotu, uvijek bilo.
Djekna
Prekrajaće velike sile granice ponovo, ali ovaj put me zaboli ona stvar gdje će šta biti i kako će se zvati.
galeb
Stalno pohlepa srbska za vlascu i novcem kao i dandanas srbin proda i mater iz groba za vlast i novac
Gej=okej
A gdje je Japan, Tokyo, Suzuki, Kavasaki? Kako nisu ponudili i Japan???!!! Šteta što je danas svakome pristupačna istorija kompletne planete, činjenice koje su zapisali ljudi od znanja i integriteta. Inače bi ove bajke autora Vulina i Dačića opasno zatupile narod u Srbiji.
Plan b
Dacic..hmmm...
Zoki
E moj Dacicu,sta je bilo prije 100god,mene licno nije briga,nego se ti mani ti prica iz proslosti,okreni se sadasnjosti i nastoj da sacuvate Srbiju da je ne cerupaju,a poceli su.
bosanac
Kako ce ovaj Dacic skupo kostati Srbe i Srbiju... Sto taj lupeta, i Seselj bi mu pozavidio.
Bosnae
Ko o kome , vi o nekim velikim srbijama... ah ljudi moji... kanite se ćorava posla, fatajte se ekonomije... cccccccc
OSA
Mani se Dacicu folova,bila tajna ponuda,gledaj da zadrzis i ovo sto imas, jer od kako si na vlasti Srbija sve manja.
Kapetan Dachi
Jednostavna formula za vijecno bavljenje politikom i bogacanje je-izmisljaj bajke i pevaj narodu Cajke.
Opa
Vidi i velike Bosne sa delovima Srbije i Hrvacke
Sfrjot
I poslije svega sto se desilo Jugoslovenska ideja je i dalje dobra ideja,za obicni narod,naravno.
Zool
Jednom možeš pogrešiti kao posle prvog sv.rata ali ako to isto uradiš opet nakon drugog onda to nije greska nego idiotizam.
Da....
Realnost je nesto drugo moj Dacicu....
Vozdrica
Bila, prošla i ne ponovila se Jugoslavija.
Dragan
Makedonija! Nit' zemlje, nit" ljudi da vrede ovolikog promašaja!
mara
To je trebalo puskom branit a ne da ti drugi poklanja . pozdrav pametnim ljudima:
Fed
Da se brinu o buducnosti ko o proslosti mi bi vec imali svoga covjeka na mjesecu a ovako samo jedno veliko nista ljudi gaze naprijed krupnim korakom a mi nazad
VELIKA SRBIJA
A gdje su sad zagrebačko čaršisjke floskule o velikoj Srbiji. Pa Srbija i kad je mogla nije htjela da bude velika Srbija. Odbijeno je to i ranije. Nudila je i Austrougarska ranije. Samo oni koji nemaju istorije nemaju šta ni čitati. Pa ne znaju. A i priča kako je htjela da gospodari Hrvatskom i Slovenijom. Ma dajte. Spasila je Hrvatsku i prva i druga Jugoslavija,a sad pljuju na sav mah.Etika i Obraz. Veliki. Nema šta.Jeste. Jugoslavija je bila najveći poraz srpskog naroda. U maloj zaostaloj čaršijici pričaju stalno o četnicima. Pa Koča Popović je spasio muslimane uz Drinu baš od četnika. Što to ne pričaju.
Geography
Šta bi bilo kad bi bilo ili da je bilo prije 100, 200 ili 500 godina jako bitno za nas koji danas životarimo. Bolje da se pitamo šta će biti sutra za 10 ili 50 godina. Sav normalan svijet gleda u budućnost samo se balkanska plemena non stop okreću i razabiraju prošlost. Zato nam i jeste ovako
Ne budi kao Dragutin
Ne mogu i ne znaju sa ovom skraćenom verzijom da upravljaju a kamo li..
mioš
Mora da je ovu kartu crto Šešeljev djeda.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.