"Diplomatski let" za šverc oružjem
Iz Srbije je tokom maja i juna oružje prodato Saudijskoj Arabiji i Avganistanu najmanje 16 puta. Prema dokumentaciji koju „Blic” posjeduje o svetskoj trgovini oružjem, za samo dva mjeseca prodato je oko 1. 700 tona oružja i municije, transportovano pod oznakom “diplomatske pošiljke”.
Region
"Blic" je zahvaljujući bugarskim Anonimusima dobio dokumenta o trgovini oružjem, o državama i firmama koje učestvuju u lancu prodaje.
Po svemu sudeći, Anonimusi su dokumenta nabavili hakujući Ambasadu Azerbejdžana u Sofiji. Upravo je azerbejdžanska avio-kompanija “Silkivej erlajns” jedna od vodećih distributera oružja danas, pa su se otuda i dokumenta, depeše, ugovori slivali u diplomatska predstavništva.
Azerbejdžanski avioni „iljušin“ i „boing 747“ svakodnevno slijeću ili prelijeću neki od gradova na Balkanu, a najčešće su to Beograd, Niš i Sofija.
Oružje sa Balkana putuje kao diplomatska pošiljka, a tako i ‘diplomatski let’ ima privilegovan status. To znači da je cio posao oslobođen ne samo poreza i raznih naknada već, što je najbitnije, i svake provjere.

Svi letovi azerbejdžanske kompanije, o čemu svjedoči dokumentacija bugarskih Anonimusa, dobijaju diplomatsku propusnicu i svaka država je daje sa rokom važenja - tri sata prije i 72 sata poslije zakazanog termina za prelet.
Iz Srbije oružje sleće najčešće u Saudijsku Arabiju, a tokom maja i juna bilo je i osam letova za Kabul u Avganistanu. Primjera radi, letovi imaju i po 105 tona oružja, od čega veoma često po 1.245 drvenih kutija sa po 56,4 kilograma municije. Najčešći tovar su granate i rakete.
Iako se prema nekim dokumentima novac isplaćuje odmah, dio depeša otkriva da se 30 odsto ukupnog iznosa uplaćuje avansno, a 70 odsto deset dana nakon isporuke. Primjera radi, 50.000 ručnih bombi M75 koje kupuje Saudijska Arabija koštaju 834.759 dolara, mine 81 mm - 20.000 komada koštaju 1.526.200 dolara, a za 60 komada minobacača 81 mm iskešira se 253.800 dolara. Tako da tovar od 43 tone vrijedi i po 3,992 miliona dolara.

Uvidom u nekoliko hiljada raznih dokumenata u kojima ima podataka o svim državama Balkana i o načinu transporta, srpsko oružje, bukvalno rečeno, ne ide direktno iz naših fabrika. Jedan od privatnih izvoznika je kompanija GIM iz Beograda, ali najčešći vojni dobavljači za proizvode iz Srbije su zapravo američke kompanije.
Pominju se dvije, i to „Čemring militari prodakts“ i „Alijant teksistems operejšens - USA“, koja je nestandardni dobavljač oružja za američku vojsku. Ove kompanije posluju direktno sa Azerbejdžancima i imaju ugovore vrijedne i preko 300 miliona dolara.
Oružje koje uzimaju američke kompanije ide najčešće u Avganistan i korisnik je tamošnja vojska. Tako letovi iz Beograda 19. i 30. juna ka Avganistanu svaki zasebno nose 105 tona oružja. Najviše tovara čini artiljerijska granata 122 mm, a kupac je američki „Čemring militari prodakts“.

Isporuke oružja, osim diplomatskog pečata, prati i dokument u kome se kupac oružja obavezuje da ga neće prodavati dalje. Nekoliko takvih dokumenata postoji u papirima, posebno u onima koji prate isporuke za Saudijsku Arabiju.
Da li se sve strane drže ugovora?
Saudijska Arabija koristi samo zapadno oružje koje nema iste standarde kao ubojita sredstva koja stižu sa Balkana.
Britanska mreža ARES (Armament Research Services) godinama obilazi mesta u Iraku i Siriji iz kojih su se teroristi, odnosno ISIS povukli. Iza njih su ostali pištolji hrvatske proizvodnje (HS-9 9 x 19 mm), ali i snajper (EM-992), ruske puške proizvedene 1960, 1964. i 1970. godine, austrijski „glok“ (G19), ali i srpska raketa kumulativna od 90 mm.
U oslobođenim dijelovima istraživači ARES su pronalazili oružje koje je kupovala Saudijska Arabija. Prema jednom od posljednjih izvještaja, 17 odsto oružja koje je ISIS ostavio za sobom bilo je sa Balkana.
Letovi azerbejdžanske kompanije “Silkivej erlajns” su civilni i polijeću s civilnih aerodroma iako im je svrha vojna. To se kosi sa propisima, ali oni, i pored toga, već treću godinu uspješno posluju, a letovi su svakodnevni. U avionima su pilot i kopilot i nema posade. Jedan od rijetkih letova sa više članova posade bio je upravo ka aerodromu „Princ sultan“ 27. i 29. maja.
Rute su razrađene, iako je ponekad riječ o dužoj putanji, pa tako, primjera radi, prema Saudijskoj Arabiji ovi avioni ponekad prelijeću i Bugarsku i Tursku i Makedoniju, a potom i Grčku i Egipat.
Sve države daju diplomatski status letu. U Saudijsku Arabiju, kao i u sve druge države avion natovaren oružjem slijeće kao - komercijalan let.
Izvor: Blic
Po svemu sudeći, Anonimusi su dokumenta nabavili hakujući Ambasadu Azerbejdžana u Sofiji. Upravo je azerbejdžanska avio-kompanija “Silkivej erlajns” jedna od vodećih distributera oružja danas, pa su se otuda i dokumenta, depeše, ugovori slivali u diplomatska predstavništva.
Azerbejdžanski avioni „iljušin“ i „boing 747“ svakodnevno slijeću ili prelijeću neki od gradova na Balkanu, a najčešće su to Beograd, Niš i Sofija.
Oružje sa Balkana putuje kao diplomatska pošiljka, a tako i ‘diplomatski let’ ima privilegovan status. To znači da je cio posao oslobođen ne samo poreza i raznih naknada već, što je najbitnije, i svake provjere.

Svi letovi azerbejdžanske kompanije, o čemu svjedoči dokumentacija bugarskih Anonimusa, dobijaju diplomatsku propusnicu i svaka država je daje sa rokom važenja - tri sata prije i 72 sata poslije zakazanog termina za prelet.
Iz Srbije oružje sleće najčešće u Saudijsku Arabiju, a tokom maja i juna bilo je i osam letova za Kabul u Avganistanu. Primjera radi, letovi imaju i po 105 tona oružja, od čega veoma često po 1.245 drvenih kutija sa po 56,4 kilograma municije. Najčešći tovar su granate i rakete.
Iako se prema nekim dokumentima novac isplaćuje odmah, dio depeša otkriva da se 30 odsto ukupnog iznosa uplaćuje avansno, a 70 odsto deset dana nakon isporuke. Primjera radi, 50.000 ručnih bombi M75 koje kupuje Saudijska Arabija koštaju 834.759 dolara, mine 81 mm - 20.000 komada koštaju 1.526.200 dolara, a za 60 komada minobacača 81 mm iskešira se 253.800 dolara. Tako da tovar od 43 tone vrijedi i po 3,992 miliona dolara.

Uvidom u nekoliko hiljada raznih dokumenata u kojima ima podataka o svim državama Balkana i o načinu transporta, srpsko oružje, bukvalno rečeno, ne ide direktno iz naših fabrika. Jedan od privatnih izvoznika je kompanija GIM iz Beograda, ali najčešći vojni dobavljači za proizvode iz Srbije su zapravo američke kompanije.
Pominju se dvije, i to „Čemring militari prodakts“ i „Alijant teksistems operejšens - USA“, koja je nestandardni dobavljač oružja za američku vojsku. Ove kompanije posluju direktno sa Azerbejdžancima i imaju ugovore vrijedne i preko 300 miliona dolara.
Oružje koje uzimaju američke kompanije ide najčešće u Avganistan i korisnik je tamošnja vojska. Tako letovi iz Beograda 19. i 30. juna ka Avganistanu svaki zasebno nose 105 tona oružja. Najviše tovara čini artiljerijska granata 122 mm, a kupac je američki „Čemring militari prodakts“.

Isporuke oružja, osim diplomatskog pečata, prati i dokument u kome se kupac oružja obavezuje da ga neće prodavati dalje. Nekoliko takvih dokumenata postoji u papirima, posebno u onima koji prate isporuke za Saudijsku Arabiju.
Da li se sve strane drže ugovora?
Saudijska Arabija koristi samo zapadno oružje koje nema iste standarde kao ubojita sredstva koja stižu sa Balkana.
Britanska mreža ARES (Armament Research Services) godinama obilazi mesta u Iraku i Siriji iz kojih su se teroristi, odnosno ISIS povukli. Iza njih su ostali pištolji hrvatske proizvodnje (HS-9 9 x 19 mm), ali i snajper (EM-992), ruske puške proizvedene 1960, 1964. i 1970. godine, austrijski „glok“ (G19), ali i srpska raketa kumulativna od 90 mm.
U oslobođenim dijelovima istraživači ARES su pronalazili oružje koje je kupovala Saudijska Arabija. Prema jednom od posljednjih izvještaja, 17 odsto oružja koje je ISIS ostavio za sobom bilo je sa Balkana.
Letovi azerbejdžanske kompanije “Silkivej erlajns” su civilni i polijeću s civilnih aerodroma iako im je svrha vojna. To se kosi sa propisima, ali oni, i pored toga, već treću godinu uspješno posluju, a letovi su svakodnevni. U avionima su pilot i kopilot i nema posade. Jedan od rijetkih letova sa više članova posade bio je upravo ka aerodromu „Princ sultan“ 27. i 29. maja.
Rute su razrađene, iako je ponekad riječ o dužoj putanji, pa tako, primjera radi, prema Saudijskoj Arabiji ovi avioni ponekad prelijeću i Bugarsku i Tursku i Makedoniju, a potom i Grčku i Egipat.
Sve države daju diplomatski status letu. U Saudijsku Arabiju, kao i u sve druge države avion natovaren oružjem slijeće kao - komercijalan let.
Izvor: Blic
Komentari (11)
007Bond (100% Бачванин - да се зна!)
Не знам шта да кажем на ову тему! ...Али, морам бар да се похвалим да наша наменска ради пуном паром, и да нам је војска модернизована , да имамо домаће оклопњаке, тешке оклопњаке, деминере, тенкове, ракетне бацаче, далеко-дометне ракетне бацаче, дронове, 4 нова типа домаћег авиона... А наменска нам ради пуном паром, и само избацују нове производе, и нове фабрике отварају...Тако да је јако тешко похватати шта све имамо...По наменској смо 19-ту у свету и производимо све осим: Мигова, хеликоптера и компликованих ПВО система типа С-300, 400 или 500...
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.