Grupa logoraša u Višegradu

Sveštenik Dragan Vukotić je pojasnio da su logoraši, među kojima je njih nekoliko bilo u zloglasnim ustaškim logorima pa i u Jasenovcu , tražili da obiđu ovo stratište i čuju još jednu tešku istinu o stradanju srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu.

„Mi ćemo logorašima obezbijediti prevoz do Starog Broda gdje će o događaju iz 1942. i izgradnji Spomen-kompleksa biti detaljno upoznati“, dodao je Vukotić.

Dobrila Kukolj je preživjela strahote jasenovačakog logora u koji je dovedena kao djevojčica od deset godina. U ovom paklu za srpski, jevrejski i romski narod stradali su joj na najsvirepiji način brat, otac, djed, tri strica i još 25 članova bliže familije.



„Volju da se izborim za život dobila sam kad su nas čamcem preko Save dovodili u Jasenovac. Čula sam kako je tetka rekla mojoj majci da bace djecu u rijeku i one skoče za njima jer ih sve vode u užarenu peć. Majka joj je odgovorila „Neka, valjda će neko preživjeti“. I čudom sam ipak preživjela“, ispričala je Kukoljeva.

Za stradanje Srba u Starom Brodu, kaže, saznala je tek prije tri godine i to iz medija jer je zvanična istorija prećutkivala i ovaj ustaški zločin.
„Mi logoraši oblazimo stratišta i još pričamo narodu istinu o tome šta se dešavalo u logorima jer smo mi jedini istinski i živi svjedoci. I poručujemo mladima da se izbore da rata i stradanja nikad više ne bude“, istakla je Kukoljeva.

Logoraš Mihajlo Galić je kao dijete od četiri godine sa svojom petoricom braće, sestrom i majkom odveden u logor. Majka, sestra i najmlađi brat su ubijeni u logoru.

„ Braća i ja smo imali sreću da nas izdvoje i nad nama izvrše pokrštavanje. Onda su nas, dali u posebne porodice gdje smo dočekali kraj rata i kad nas je otac, ratni zarobljenik u Njemačkoj, pronašao preko Međunarodnog crvenog krsta“, ispričao je Galić.

BN/R.T.