Da li je sljedeći Dodikov potez "ostavka" Nedeljka Čubrilovića?!

U jučerašnjem tekstu podrške institucionalnoj borbi poslanika Adama Šukala najavio sam po režim vrlo neugodne refleksije poteza Saveza za promjene. Međutim, informacije kakve je javnosti prezentovala BN televizija o događajima u Narodnoj skupštini od 13. oktobra ukupnoj situaciji daju sasvim novu i do danas neprepoznatu dimenziju.

Šta se objektivno dogodilo? Poslanici SzP su taktički izvanredno postavili zamku predsjedniku parlamenta Čubriloviću. Jednostavno su ga upitali da li je on tražio angažovanje policije u spornoj situaciji. U strahu od krivičnog progona i političke štete Čubrilović je zanijekao bilokakvo obraćanje policiji.

Nakon toga SzP javnosti prezentuje snimak sa lica mjesta u kom policijski načelnik Borislav Šarić decidno tvrdi kako je policija angažovana na zahtjev predsjednika parlamenta (vidi video). Ovaj dokaz pretpostavlja osnovanu sumnju da je policija mjeru udaljavanja narodnih poslanika sa zasjedanja počela provoditi mnogo prije negoli je predsjednik Čubrilović "krnjem parlamentu" uopšte predložio usvajanje takve mjere!

Upravo pretpostavljajući ovakvu situaciju u jednom ranijem tekstu predložio sam narodnom poslaniku Milanku Mihaljici da iskoristi poziciju predsjednika Odbora za bezbjednost i od MUP RS zatraži dostavljanje službene dokumentacije sačinjene povodom predmetnog događaja. Poznavajući vrsnog stručnjaka i profesionalca Borislava Šarića ubijeđen sam da je angažovanje (lično i jedinice kojom rukovodi) adekvatno zadokumentovao. Uključujući i ko je tražio, ali i ko je naredio/odobrio, ulazak policije u parlament.



Već sam video zapis izjave načelnika Šarića tektonski mijenja situaciju i raskrinkava zloupotrebu policije protiv narodnih poslanika, a u širem smislu i protiv najvišeg organa vlasti Republike Srpske. Policijska pismena samo to trebaju dodatno potkrijepiti.

Konkretno: ovoj javnosti prezentovani video snimak otkriva da narodnim poslanicima mjere udaljavanja saopštava policijski načelnik, umjesto predsjednika parlamenta kako to poslovnik o radu nalaže. No, to je tek početak pogrešnih poteza šahovskog „skakača“ Nedeljka Čubrilovića zbog kojih će ga njegovi koalicioni partneri prinuditi na ostavku.

Nakon incidenta poslanika SzP-a predsjednik Čubrilović nalaže pauzu. Potom dio poslanika, po njegovim navodima 52, odvodi u tzv. malu salu, gdje nastavlja zasjedanje. I tek u nastavku zasjedanja „krnjeg parlamenta“ predlaže donošenje mjera udaljavanja sa sjednice za nekih 30-ak narodnih poslanika, a šta ovi svjesni da krše poslovnik ipak usvajaju.

Problem je u tome što se mjera udaljavanja primjenjuje u strogo propisanoj proceduri koja podrazumijeva prisustvo poslanika na kog se odnosi. Poslanik ima pravo da u roku od tri minuta uloži prigovor i tek tada parlament može odlučiti o primjeni mjere udaljavanja.

Šta je u konkretnoj situaciji uradio predsjednik Čubrilović? Predložio je „krnjem parlamentu“ usvajanje ovih mjera bez prisustva onih na koje se mjere odnosi i iste onemogućio u zajemčenom pravu na prigovor. No, to je samo dio „cirkusa“ koji je priredio predsjednik skupštine.

Prije nastavka zasjedanja na ulaz tzv. male sale Čubrilović je postavio policijske snage, koje su narodnim poslanicima SzP-a fizički zapriječile ulazak u salu. I tek nakon postavljanja policije ispred ulaza predsjednik nastavlja sa zasjedanjem i „krnjem parlamentu“ predlaže donošenje spornih mjera.

Policija je prvo nad narodnim poslanicima započela sa primjenom „mjera“, a parlament je to naknadno „utvrdio“. Kako je Borislav Šarić unaprijed mogao znati za koje poslanike će Čubrilović predložiti izricanje mjera udaljavanja, pa čak i šta se uopšte događa u unutrašnjosti "male sale"? Po ovome proizilazi da je policija odlučila koga će Čubrilović i „krnji parlament“ sankcionisati, a ovi su to samo naknadno „ratifikovali“. Suludo, zar ne?

Ministar Lukač je, po svemu sudeći, naredio angažovanje policije na provođenju „mjera“ mnogo prije negoli je predsjednik parlamenta tako nešto uopšte i predložio, a da ne govorimo o usvajanju mjera od strane „krnjeg parlamenta“. To nas navodi na sasvim racionalno pitanje: ko je predsjednik parlamenta – Lukač ili Čubrilović?




Sa druge strane poslanici SzP-a za postojanje nekakvih mjera protiv njih doznaju od načelnika Šarića, koji opet(ovano!) mjere primjenjuje prije negoli je Čubrilović i predložio njihovo donošenje. Ključno je shvatiti da poslanici SzP tokom spornih dešavanja nisu ni znali, bar ne u validnoj proceduri, da se nad njima primjenjuju mjere udaljavanja. Sa te pozicije mogli su pokušati probiti se kroz policijsko obezbjeđenje i ući u salu, a šta bi vjerojatno rezultiralo primjenom sile.

Iz današnje vizure (naknadne pameti) pokušaj nasilnog ulaska na sjednicu za poslanike SzP bio je upravo najbolji potez. Da kamere snime kako policija nad poslanicima primjenjuje silu zarad provođenja „mjera“ koje još nisu bile ni donesene od strane parlamenta.

I tu dolazimo do još jednog krupnog „propusta“ Nedeljka Čubrilovića. Shodno poslovniku za prinudno udaljavanje poslanika nakon izrečene mjere udaljavanja striktno je nadležno skupštinsko obezbjeđenje. Ovakve situacije prema poslovniku i u praksi rješavaju pauzama i političkim pregovaranjem. Policija niti jednim propisom nije ovlaštena za preduzimanje službenih radnji prema narodnim poslanicima, a ponajmanje „mjera“ kakvima smo svjedočili.

Elem, ni ovim se ne završavaju „vratolomije“ Nedeljka Čubrilovića. Njegova kršenja poslovnika produkovala su da se niti jedna odluka „krnjeg parlamenta“ ne može smatrati validnom. Zvuči nevjerojatno, ali je tako – Duško Šnjegota je formalno-pravno i dalje Glavni revizor. I to će biti sve dok Narodna skupština o njegovom podnesku ne donese validnu odluku. O tome detaljnije u nekom narednom tekstu.

No, upravo Šnjegota nas vraća na početak teksta i procjenu da će sad Nedeljko Čubrilović biti primoran na podnošenje ostavke. Ukoliko Milorad Dodik ne povuče ovaj racionalni potez rizikuje zahtjev SzP-a za smjenu predsjednika parlamenta, a upravo na bazi prednje iznesenih nezakonitosti koje je ovaj počinio.

Samo takav zahtjev SzP-a podrazumijeva skupštinsku raspravu, a kakvu će opozicija nesporno iskoristiti da javno ukaže na nezakonitosti predsjednika Čubrilovića. Elem, to podrazumijeva i raspravu o revizorskim izvještajima, o nezakonitim pritiscima Dodika na Službu javne revizije, o enormnom kriminalu i rastrošnosti u institucijama i svemu onome što Dodikov režim od početka izbjegava. U konačnici, SzP će poentirati na tome kako je Čubrilović kršio poslovnik u svrhu prikrivanja kriminala.

Upravo u cilju daljeg odugovlačenja javne rasprave o kriminalizaciji institucija očekivati je da Milorad Dodik povuče sasvim racionalan potez – da primora Čubrilovića na ostavku. Tu treba znati da o ostavci predsjednika prema poslovniku nije predviđena nikakva rasprava ili glasanje, nego se to samo konstatuje.

Dakle, ovom „ostavkom“ Dodik i nаdalje odlaže parlamentarnu raspravu o gorućim problemima, a istovremeno političku odgovornost za zloupotrebu policije imputira pojedincu – Čubriloviću. Ne treba začuditi da sve to predstavi kao čin „odgovorne vlasti“ koja čisti neodgovorne pojedince u vlastitim redovima.

Realno, moguće je da Dodik neće povući ovaj očekivani potez, ali ostaje činjenica da je u ovoj šahovskoj partiji već nadigran, odnosno da mu u suprotnom ozbiljno prijeti „šah-mat“!

borislavradovanovic.blogspot.ba