Analiza: Praljak pomno režirao smrt
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!”, uzviknuo je Praljak, jedan od optuženika za ratne zločine i udruženi zločinački pothvat iz hercegovačke šestorke, prije nego je pred svima u haškoj sudnici popio nepoznati otrov, od kojega je uskoro preminuo u bolnici.
Region
Bio je to očigledno unaprijed smišljen i proračunat čin osuđenog ratnog zločinca, koji je izabrao slobodnu smrt kako bi u svom plemenu ostao zapamćen kao mučenik za "našu stvar", piše hrvatski ''Indeks''.
Da mu je to u dobroj mjeri uspjelo, pokazuju i prve reakcije hrvatske političke klase, kao i u većini hrvatskih i hercegovačkih medija, u kojima se piše o "časnom generalu", "heroju" i "antologijskom činu", dok se u komentarima članaka masovno oplakuje Praljkova samoizabrana smrt te bjesni zbog svjetske zavjere protiv Hrvatske i, naravno, domaćih veleizdajnika.
Stasiti je Praljak sebe oduvijek smatrao figurom većom od života, a to je dokazao i svojim posljednjim riječima - u kojima je o sebi govorio u trećem licu - i odlukom da teatralno u sudnici i uživo u televizijskom prenosu popije dozu otrova iz, kako se čini, male ampule. Iskolačio je oči, nagnuo glavu unazad i energično strusio otrov u širom otvorena usta, kao diplomirani reditelj koji je iza sebe imao i uspješnih predstava i filmova, neupitno svjestan i sposoban inscenirati dramatičan trenutak.
Samoubistvo kao reality show
Na početku nije bilo jasno šta se dogodilo, iako je svakome ko je gledao prenos iz sudnice uživo bilo jasno kako se dogodilo nešto neuobičajeno. Sudac je pozvao sljedećeg optuženog Milivoja Petkovića da ustane i sasluša svoju presudu, koji je to učinio, a onda se u offu moglo čuti kako Praljak govori da je popio otrov i tada je nastala pometnja.
Praljak je svoje samoubistvo zapravo pretvorio u reality show, u kojem se skrivena bočica otrova figurirala kao standardni scenski rekvizit kojim se kod nesofisticirane publike navikle na poetiku Thompsonovih budnica i dramatične preokrete iz sapunica - a to je bila Praljkova ciljna skupina - može lako izazvati šok i probuditi emocije.
Ukratko, Praljak je pomno i uspješno izrežirao svoju javnu smrt, kako bi u drugi plan ili, još bolje potpuni zaborav, gurnuo svoj život. Jer nakon što je osuđeni ratni zločinac popio otrov, odjednom su mnogi odmah zaboravili da je on - osuđeni ratni zločinac. Nema smisla biti sitničav i poricati da je sve to zamislio i izveo zaista maestralno.
Baš kao što je bio efikasan u ratnim zločinima, bio je i u inscenaciji vlastitog mučeništva. Par mililitara otrova trebale su ga pretvoriti u žrtvu.
Želio je da zaborave razaranja i ubistva
Kroz svoju je teatralnu smrt Praljak želio izbrisati zločine za koje je osuđen i od ratnog zločinca postati mitski nacionalni mučenik. Naročito perfidno u tom planu jest što se time hipoteka Praljkovih brojnih ratnih zločina - za koje ni on sam u odbrani nije poricao da su počinjeni, ali je sebe izuzimao od bilo kakve odgovornosti za njih! - prenosi na leđa svih onih koji će ga ubuduće slaviti.
Njegovu individualnu krivicu ispijanje otrova trebalo je pretvoriti u kolektivnu krivnju svih Hrvata. Naime, baš to je direktan rezultat ako se kao nova neupitna istina uzme predzadnja Praljkova rečenica ("Slobodan Praljak nije ratni zločinac!"), ako se pristane na implicitnu emocionalnu ucjenu koja je bila ukalkulisana u Praljkov potez.
Njegovi ratni zločini i beskrupuloznost trebaju postati naši. Na to ne da ne treba pristati, nego se treba odlučno suprotstaviti takvom narativu i uzdizanju jednog ratnog zločinca u status nacionalnog heroja i mučenika.
Praljkove žrtve nisu imale luksuz slobodno odlučiti o svojoj smrti
Već sada se mogu čuti fantazije o "nevinosti generala" i o tome "ko ga je natjerao na taj čin", no zašto Praljku oduzeti slobodnu volju? Kao što se odlučio počiniti ratne zločine za koje je osuđen, tako se odlučio i na dramatično i javno okončanje vlastitog života. Odlučio je i da ne može preuzeti odgovornost za svoje zločine i presudu koja je iz njih proizašla. To je bilo njegovo pravo.
Dapače, s obzirom koliko je već proveo u pritvoru, Praljak bi i s potvrđenom kaznom bio na slobodi za dvije-tri godine. Izabrao je pokušati postati simbolom ili kuriozitetnom fusnotom kako ne bi morao izdržati živjeti kao čovjek osuđen za ratne zločine.
Prilično je jeftina manipulacija, u kakvu se upustio i premijer Andrej Plenković, Praljkov potez proglašavati moralnim činom, jer to je suštinski bio jedan kukavički čin. Praljkove žrtve nisu imale taj luksuz da slobodno biraju hoće li živjeti ili oduzeti život, to su za njih učinile vojne snage pod Praljkovim zapovjedništom.
Nije tu bila riječ o sokratovskom stoicizmu u kojem se staloženo ispija otrov zbog nepravedne optužbe i presude nego o čovjeku koji je za sobom ostavio ratni trag leševa, silovanja, sakaćenja i uništenja.
Uprkos tvrdnji da "Slobodan Praljak nije ratni zločinac", zastrašujuća je činjenica da je posljednja žrtva ratnog zločinca Slobodana Praljka bio on sam.
Ista nacionalistička "logika" koja ga je podstakla da nanosi zlo drugim ljudima, navodnim neprijateljima hrvatstva, navela ga je da ubije i sebe u ime hrvatstva.
Njegova porodica zaslužuje saučešće, a svi ostali konačno oslobođenje od nasleđa tih brojnih ratnih zločinaca devedesetih”, zaključuje “Indeks”.
Izvor: Index.hr
Da mu je to u dobroj mjeri uspjelo, pokazuju i prve reakcije hrvatske političke klase, kao i u većini hrvatskih i hercegovačkih medija, u kojima se piše o "časnom generalu", "heroju" i "antologijskom činu", dok se u komentarima članaka masovno oplakuje Praljkova samoizabrana smrt te bjesni zbog svjetske zavjere protiv Hrvatske i, naravno, domaćih veleizdajnika.
Stasiti je Praljak sebe oduvijek smatrao figurom većom od života, a to je dokazao i svojim posljednjim riječima - u kojima je o sebi govorio u trećem licu - i odlukom da teatralno u sudnici i uživo u televizijskom prenosu popije dozu otrova iz, kako se čini, male ampule. Iskolačio je oči, nagnuo glavu unazad i energično strusio otrov u širom otvorena usta, kao diplomirani reditelj koji je iza sebe imao i uspješnih predstava i filmova, neupitno svjestan i sposoban inscenirati dramatičan trenutak.
Samoubistvo kao reality show
Na početku nije bilo jasno šta se dogodilo, iako je svakome ko je gledao prenos iz sudnice uživo bilo jasno kako se dogodilo nešto neuobičajeno. Sudac je pozvao sljedećeg optuženog Milivoja Petkovića da ustane i sasluša svoju presudu, koji je to učinio, a onda se u offu moglo čuti kako Praljak govori da je popio otrov i tada je nastala pometnja.
Praljak je svoje samoubistvo zapravo pretvorio u reality show, u kojem se skrivena bočica otrova figurirala kao standardni scenski rekvizit kojim se kod nesofisticirane publike navikle na poetiku Thompsonovih budnica i dramatične preokrete iz sapunica - a to je bila Praljkova ciljna skupina - može lako izazvati šok i probuditi emocije.
Ukratko, Praljak je pomno i uspješno izrežirao svoju javnu smrt, kako bi u drugi plan ili, još bolje potpuni zaborav, gurnuo svoj život. Jer nakon što je osuđeni ratni zločinac popio otrov, odjednom su mnogi odmah zaboravili da je on - osuđeni ratni zločinac. Nema smisla biti sitničav i poricati da je sve to zamislio i izveo zaista maestralno.
Baš kao što je bio efikasan u ratnim zločinima, bio je i u inscenaciji vlastitog mučeništva. Par mililitara otrova trebale su ga pretvoriti u žrtvu.
Želio je da zaborave razaranja i ubistva
Kroz svoju je teatralnu smrt Praljak želio izbrisati zločine za koje je osuđen i od ratnog zločinca postati mitski nacionalni mučenik. Naročito perfidno u tom planu jest što se time hipoteka Praljkovih brojnih ratnih zločina - za koje ni on sam u odbrani nije poricao da su počinjeni, ali je sebe izuzimao od bilo kakve odgovornosti za njih! - prenosi na leđa svih onih koji će ga ubuduće slaviti.
Njegovu individualnu krivicu ispijanje otrova trebalo je pretvoriti u kolektivnu krivnju svih Hrvata. Naime, baš to je direktan rezultat ako se kao nova neupitna istina uzme predzadnja Praljkova rečenica ("Slobodan Praljak nije ratni zločinac!"), ako se pristane na implicitnu emocionalnu ucjenu koja je bila ukalkulisana u Praljkov potez.
Njegovi ratni zločini i beskrupuloznost trebaju postati naši. Na to ne da ne treba pristati, nego se treba odlučno suprotstaviti takvom narativu i uzdizanju jednog ratnog zločinca u status nacionalnog heroja i mučenika.
Praljkove žrtve nisu imale luksuz slobodno odlučiti o svojoj smrti
Već sada se mogu čuti fantazije o "nevinosti generala" i o tome "ko ga je natjerao na taj čin", no zašto Praljku oduzeti slobodnu volju? Kao što se odlučio počiniti ratne zločine za koje je osuđen, tako se odlučio i na dramatično i javno okončanje vlastitog života. Odlučio je i da ne može preuzeti odgovornost za svoje zločine i presudu koja je iz njih proizašla. To je bilo njegovo pravo.
Dapače, s obzirom koliko je već proveo u pritvoru, Praljak bi i s potvrđenom kaznom bio na slobodi za dvije-tri godine. Izabrao je pokušati postati simbolom ili kuriozitetnom fusnotom kako ne bi morao izdržati živjeti kao čovjek osuđen za ratne zločine.
Prilično je jeftina manipulacija, u kakvu se upustio i premijer Andrej Plenković, Praljkov potez proglašavati moralnim činom, jer to je suštinski bio jedan kukavički čin. Praljkove žrtve nisu imale taj luksuz da slobodno biraju hoće li živjeti ili oduzeti život, to su za njih učinile vojne snage pod Praljkovim zapovjedništom.
Nije tu bila riječ o sokratovskom stoicizmu u kojem se staloženo ispija otrov zbog nepravedne optužbe i presude nego o čovjeku koji je za sobom ostavio ratni trag leševa, silovanja, sakaćenja i uništenja.
Uprkos tvrdnji da "Slobodan Praljak nije ratni zločinac", zastrašujuća je činjenica da je posljednja žrtva ratnog zločinca Slobodana Praljka bio on sam.
Ista nacionalistička "logika" koja ga je podstakla da nanosi zlo drugim ljudima, navodnim neprijateljima hrvatstva, navela ga je da ubije i sebe u ime hrvatstva.
Njegova porodica zaslužuje saučešće, a svi ostali konačno oslobođenje od nasleđa tih brojnih ratnih zločinaca devedesetih”, zaključuje “Indeks”.
Izvor: Index.hr
Povezane vijesti
Komentari (53)
kako
Autor ovog teksta je vrlo vidovit čivjek. Iz dvije rečenice koje je izgovorio Praljak on je saznao sve pa i to na šta je ciljao kada je popio otrov. Ima ljudi koji znaju sve na ovom svijetu.
kiklop
Desnica se povampirila,kolac pocinje da zulja vampire.
Dragutin
Vecih licemjera od Hrvata i Bosnjaka jos nisam vidio.Kada se osude njihovi ljudi koji su ucestvovali u teskim zlocinima nad srpskim stanovnistvom u Hrvatskoj i BIH onda je Haski sud politicki sud uperen protiv Hrvatskih interesa a kada se optuzuju srbi onda je to pravi sud.Pa ko poubija 30000 hiljada srba u BIH i ko protjera 300 000 hiljada srba iz Krajine.Budite bar malo realni i pravedni...
Sinny Boy
Ne slažem se sa opštom ocjenom da je Praljak već ranije odlučio da se BEZUSLOVNO ubije. On kao velika kukavica je imao uslov za taj čin, prvo je sačekao da vidi konačnu presudu. Recimo, da ga je sud oslobodio ili mu samo smanjio kaznu za tri godine, on bi faktički bio slobodan čovjek i sigurno se ne bi ubio već bi otišao kući i slavio sa jedući i pijući sve uz Tompsona na bini.
sarajlija
Bas je neko dobro napisao svaka cast !
Pajdaši
Može li mi ko reći gdje je Dodik da nešto komentariše.Bez njegovog komentara nemože ni vještačka oplodnja da prođe,a evo nema ga.Da nije slučajno šta bolan ili da nije zbrisao u Rusiji,a možda mu Čović nije napisao sta da kaže.
Da
Sada ce iz ovoga nastati neka nova "Tompsonova bludnica".
ana
sa ovim je dokazano da je Hag jedna obična lakrdija.....
Dragutin
Zamislite vi samo dokle idu Hrvatske vlasti i Hrvatski sabor kada su za danas najavili prije pocetka sjednice sabora minutu cutanja u cast pokojnog generala Praljka osudjenog ratnog zlocinca.Ako se tako nesto dogodi to ce biti nevidjen skandal...
Hitler
Tako je i HITLER pobjegao da ga ne stignu oni kojima je zlo cinio i radio . Ne podrzavam i ne mislim da je ovo castan cin Praljka . Plenkovic je u sluzbi fasisticke HDZ Organizacije ..i on bi isto radio i naredjivao da se ponovi rat. NEDAJ BOZE !
Kralj
Dzaba, nemogu se zlocini i krivica obrisati ni popijenim otrovom ni pucanjem sebi u celo niti nekako drugacije. Put u pakao ti je trasiran.
Đorđe
Oćigledno je da jeste imao namjeru da izvrši samoubistvo. Zato što je i ponijo otrov. To bi bilo dovoljno i da se smrt nekometariše. Ali da je to neka režija, ja bih ovo bar ćutio poslije smrti. Jer o pokojniku se barem nepriča, a naročito nešto loše. Tako nas uči naša vjera i normalno vaspitanje. Ovj čin su razmatrali veliki psihijatri, Carl Gustav Jung i Sigmund Freud, pa nisu našli ogovor. Sad bi mi obični smrtnici trebali raspredati teorije i tako da na internetu, sakriveni iza pseudonima, možemo birati i postati normalni i lijepo razmišljati. Mi najčešće izaberemo da budemo Mamlazi. Pozdrav dobrim ljudima bez obzira na vjeru, naciju i mišljenje....
IZ NOVINA
se može pročitati da je mogao biti u kontaktu samo sa nekoliko bliskih prijatelja ili članova uže porodice a vjerovatno su mu oni i donijeli otrov i željeli da ratni zločinac Praljak bude mrtav ! Ko li će naslediti njegovo bogastvo ?
Tuzlak
Izvinite Srbi što nas Hrvati iskoristiše kao štit da očiste Hrvatsku. Meni je mnogo žao što moj narod to nije vidio. najsretniji bih bio da se napravi jedna država od BiH i Srbije, jer smo po mentalitetu isti. Isti smo po svemu osim vjeri. Osjećam se nekako, nikako, kad vidim da se još uvijek vrijeđate.
Haris
Kukavica suoči se sa svojim djelima
Dragec
na ovoj slici djeluje kao za ludnice,pa epilog ne zacudjuje...Pravda je stigla,umjesto boravka u hotelu ,svjetskih prdekana.
ZASTO
SUDJE. U. HAGU. JEDNA. TVOREVINA. DASE. SUDI. SAMO. SRBIMA. I. HRVATIMA. I. OVOJE. POLITICKI. SUD. ZAPADA. OSTACE. OVO. SVE. ZAPANCENO. NAZALOST. NA. OVO. SVE. STOSE. ODIGRAVA. I. NA. ZRTVE. NASVE. STRANE. KOLIKO. JA. VIDIM. NEDAJ. BOZE. DASE. OPET. ZARATI. SAMO. JEDNOJE. U. PITANJU. ZASTOSE. NESUDI. MUSLIMANSKIM. ZLOCINCIMA.
ETZ
Na zalost izreke o Hrvatima da su G...... i da se ne stide nicega potvrdzuju njihovi komentari sirom portala zasebice u Hercegovini. No, ti isti Hrvati su u svim svojim gradovima spremili "zurke i dobrodoslice" onda kada je taj isti Haag oslobodio Gotovinu i Markaca dok smo mi Srbi gledali ponavljanje Oluje i Bljeska. Muslimani ma kakvi god da bili znamo gdje ih imamo i divim im se za odlucnost i odabir svoga pravca u kom su krenuli. Na zalost sa Hrvatima se mora dobro razmisliti kako i sta, jer po ne znam koji put rade sve suprotno i ne moralno kada nije kako bi oni to zeleli.
Mirela_BL
Ne ulazim u sustinu ovog clanka, ili u krivicu ovog generala.. Za mene sve ovo govorio u prilog tragedije koju je zadesila narode ex-yu, i besmislenost svake polemike. Ovaj nacin prekrajanja vlastite sudbine ce nas kostati jos mnogo, mnogo truda u veoma malim pomacima u vlastitom razvoju na polju privrede, kulture, bilo cega..
075
Korektan tekst! Kako je mogao postati 1991. "general" a nikada prije nije imao, osim služenja u JNA, veze sa vojskom pitam se! Mislim da u ex YU imamo više "generala i boraca(branitelja)" nego Kina koja ima milijardu ljudi! BTW "Nekome rat a nekome brat", advokat Ante Nobilo se nudi BiH da BiH tuži Hrvatsku za ratnu štetu od preko 100 milijardi eura.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.