Srbi u Požarnici žive od pomoći

Nevenka Pajić jedna je od malobrojnih koji su se vratili na rodno ognjište u Požarnicu nadomak Tuzle. Ona kaže da život u Požarnici dodatno otežava činjenica da im vlast ne posvećuje dovoljno pažnje, zbog čega se osjećaju zapostavljenim i zaboravljenim.

"Nije mi niko pokucao na vrata ni da me upita kako živim, ni od čega živim. Sada imam penziju, ali je bilo vremena kada sam i bez toga bila. Ništa nisam dobila za sve te godine. Ništa", kaže Nevenka Pajić, povratnik u Požarnicu od 2001. godine. 

Radovan Marjanović sjeća se povratka u Požarnicu. Zatekle su ih, kaže, porušene kuće, crkva i škola koja je prva rekonstruisana.

"Doduše bilo je oko 400 učenika. Danas nema. Danas ih ima oko 50. Stanovništvo se iseljava jer ovdje ne vide boljitak u načinu života", priča Marjanović. 

Zbog izuzetno teške materijalne situacije, roditelji nisu u mogućnosti da djeci priušte obrazovanje.

"Studirao sam arhitekturu u Banjaluci. Nisam nastavio iz finansijskih razloga jer skup je fakultet. Moji to nisu mogli priuštiti. Tražim posao po Tuzli, ali najbolja varijanta bi bila inostranstvo", kaže Marjanović. 

Nije rijedak slučaj da se prilika za pomoć srpskim povratnicima iznenada izjalovi.

"Dobila sam plastenik od Federacije BiH. Slikali su me na televiziji i za novine. Međutim, nikad se to nije ispunilo. Pristala sam i na to da platim dio plastenika, ali ipak ga nisam dobila. Neko ga je uzeo", kaže Živka Vasić, povratnik u Požarnicu od 2002. godine. 

Crkva u Požarnici obnovljena je donacijama izbjeglih iz ovog dijela tuzlanske regije. Tu se početkom avgusta o Ilindanu na crkveno-narodnom saboru okupi nekoliko hiljada nekadašnjih stanovnika Požarnice. Nakon svečanosti svi se vrate u nove domove, novim komšijama i prijateljima… Požarnički povratnici ostaju prepušteni sami sebi…

(BN)