Do škole pješači 17 kilometara
Sedmogodišnji Dragan Vladušić jedino je dijete u srpskom selu Tiškovac u Federaciji BiH i svakodnevno odlazi u školu udaljenu 17 kilometara u Bosansko Grahovo.
Republika Srpska
Selo Tiškovac nalazi se na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne. Smješteno na granici BiH i Hrvatske. Kroz selo prolazi "Unska pruga" koja je nekada spajala Beograd i Split. Danas su ostale samo šine i sjećanje.
Drenka i Jovo Vladušić su se vratili u svoj Tiškovac 2004. godine.
Jovo u razgovoru za Srnu govori da su došli da obiđu kuću i ostali u selu.
"Vidite, ima nas sada nekoliko stanovnika sela, i to stariji svijet. Nekada je sve vrvilo od naroda, imali smo kafanu, školu, crkvu, željezničku stanicu, a danas pusto. Tišina. Ni struje nemamo. Pokretna prodavnica nam dolazi jednom sedmično iz Drvara. Sve je nekako tužno. Samo se čuje cvrkut ptica koje nadlijeću sa Ulice", kaže Vladušić.
Od Bosanskog Grahova su udaljeni osamnaest kilometara, kraćim putem, a dužim je preko Strmice, ali tada se mora preko Hrvatske do Grahova. U Grahovo u školu ide sedmogodišnji Dragan.
"Idem u školu, prvi sam razred", Dragan iz prikrajka odgovara stidljivo.
Zime u Tiškovcu su duge i hladne. Draganovi roditelji govore da je u Tiškovcu život lijep, ali težak. Jovo i Drenka nisu zaposleni, jedini izvor prihoda im je zemljoradnja i stočarstvo kojim se bave. Sve te okolnosti im teško padaju zbog Draganove budućnosti. I oni kao i svi roditelji žele da njihov Dragan odrasta kao i sva druga djeca.
Najteže im pada što je Dragan jedino dijete u selu, najbliže društvo su mu četiri djevojčice koje žive u Strmici, udaljenoj oko sedam kilometara.
Na pitanje s čim najviše voli da se igra i koja mu je omiljena igračka, Dragan kaže sa ozarenim licem: "Najviše volim mačke i kerove Liska i Snupija!"
Majka Drenka kaže da su Draganu omiljeni drugari lovci koji često svraćaju u njihovu kuću.
Dok nije krenuo u školu, kroz razgovor Drenka govori, plašili su se kako će to sve Dragan prihvatiti jer je odrastao sa starijim ljudima.
Na svu sreću, Dragan je jedan od omiljenih drugara u razredu. Međutim, kada se vrati kući, opet ostaje jedino dijete u Tiškovcu.
Porodica Vladušić, uprkos okolnostima u kojima žive, srećna je i nasmijana.
Draganovi crveni obraščići im ulivaju nadu za bolje dane i vjeru u život. Svaki gost im je dobrodošao. Velikog srca i dobre naravi, lica ozarenog srećom i čvrstog stiska ruke, odajući čast i poštenje, Vladušići ostaju u svom Tiškovcu.
(SRNA)
Drenka i Jovo Vladušić su se vratili u svoj Tiškovac 2004. godine.
Jovo u razgovoru za Srnu govori da su došli da obiđu kuću i ostali u selu.
"Vidite, ima nas sada nekoliko stanovnika sela, i to stariji svijet. Nekada je sve vrvilo od naroda, imali smo kafanu, školu, crkvu, željezničku stanicu, a danas pusto. Tišina. Ni struje nemamo. Pokretna prodavnica nam dolazi jednom sedmično iz Drvara. Sve je nekako tužno. Samo se čuje cvrkut ptica koje nadlijeću sa Ulice", kaže Vladušić.
Od Bosanskog Grahova su udaljeni osamnaest kilometara, kraćim putem, a dužim je preko Strmice, ali tada se mora preko Hrvatske do Grahova. U Grahovo u školu ide sedmogodišnji Dragan.
"Idem u školu, prvi sam razred", Dragan iz prikrajka odgovara stidljivo.
Zime u Tiškovcu su duge i hladne. Draganovi roditelji govore da je u Tiškovcu život lijep, ali težak. Jovo i Drenka nisu zaposleni, jedini izvor prihoda im je zemljoradnja i stočarstvo kojim se bave. Sve te okolnosti im teško padaju zbog Draganove budućnosti. I oni kao i svi roditelji žele da njihov Dragan odrasta kao i sva druga djeca.
Najteže im pada što je Dragan jedino dijete u selu, najbliže društvo su mu četiri djevojčice koje žive u Strmici, udaljenoj oko sedam kilometara.
Na pitanje s čim najviše voli da se igra i koja mu je omiljena igračka, Dragan kaže sa ozarenim licem: "Najviše volim mačke i kerove Liska i Snupija!"
Majka Drenka kaže da su Draganu omiljeni drugari lovci koji često svraćaju u njihovu kuću.
Dok nije krenuo u školu, kroz razgovor Drenka govori, plašili su se kako će to sve Dragan prihvatiti jer je odrastao sa starijim ljudima.
Na svu sreću, Dragan je jedan od omiljenih drugara u razredu. Međutim, kada se vrati kući, opet ostaje jedino dijete u Tiškovcu.
Porodica Vladušić, uprkos okolnostima u kojima žive, srećna je i nasmijana.
Draganovi crveni obraščići im ulivaju nadu za bolje dane i vjeru u život. Svaki gost im je dobrodošao. Velikog srca i dobre naravi, lica ozarenog srećom i čvrstog stiska ruke, odajući čast i poštenje, Vladušići ostaju u svom Tiškovcu.
(SRNA)
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (15)
Boss
Šteta za dijete...roditelji ponosni ali posle ovog teksta I komentara ipak oni ostaju sami U selu...21 .vijek a bez struje, džaba ponos, treba dijete "podici"
demografska katastrofa
Toliko nema ljudi po selima a kamoli djece da dijete od 7 godina ide 17km pješe u školu gdje tlo gotovo krševito a klima planinska; vjerovatno tu ima divljih svinja, medvjeda, vukova, riseva (kratkorepih divljih mačaka) i ko zna koje sve divjači. Kaže da voli mačke. Vjerovatno voli i svoje četiri drugarice iz Strmice kao mačke ali to je izolovan slučaj u krugu od ko zna koliko kilometara kad više nema djece ni uopšte ljudi tu po selima kao prije. U selu ni prodavnica ne radi stalno već povremeno. U XXI nemaju ni struju.
Zoran
Svu sreću ovoga svjeta zelim Draganu i njegovoj porodici.
Mićko
Malenome i njegovoj porodici želim svu sreću u životu.
Fr
Djete ne trebaa ni da ide u skolu da rizikuje zivot nizasta. Svakako od skole nema nista.
Izet
Ovoj familiji se divm da ih svaka sreca prati
to
Zelim sve najbolje ovoj porodici
FEDERACIJA
Sve najbolje u zivotu zelim ovoj porodici,a malom Draganu svu srecu ovoga svijeta!
mica
Pa zato od te djece sto ih vozaju nema nista ovo ce biti pravi covjek,živ i zdrav bio
G
A nasa gospoda vozi djecu 100 m do skole...svaka pohvala ovom djecaku.
Bosanacc
OvO treba podrzati da djeca ostaju na selu da ne bjeze
Svedska
Prvo sam covjek pa onda Bosnjak ali svaka cast ovoj familiji i njihovom sinu tako vec pametnom koji toliku razdaljinu do skole pjesaci.Bog im dao svako dobro.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.