Priče bude nadu: Mladi i na selu
U BiH su sve duži redovi mladih ljudi pred ambasadama zemalja Evropske unije koji jedini izlaz iz siromaštva vide u odlasku iz zemlje. Međutim, sve veća nezaposlenost u gradu, pojedine vrati na djedovinu gdje, kako kažu, uz marljiv i pošten rad može dobro da se živi.
Republika Srpska
Prosečan poljoprivrednik u Republici Srpskoj ima više od 50 godina i sve manje snage da radi, dok mladi bježe sa sela. Bježe u grad, pa iz grada u inostranstvo, jer posla nema. I ostaje dilema, na kraju otići potpuno iz zemlje ili vratiti se na djedovinu, na selo i tu graditi svoj život ka boljem.
Mi vam donosimo priče koje bude nadu da nije sve izgubljeno.

''Odlučio sam da ostanem na svom imanju, da se bavim povrtarstvom. Nisam otišao u inostranstvo, jer smatram da i ovdje mogu da imam budućnost u proizvodnji hrane. Mogu da zaradim platu i više od toga'', rekao je student Poljoprivrednog fakulteta u Bijeljini, Miodrag Lazić.
Kako izgleda život uz žubor rijeke u staroj vodenici koja najfinije melje žitarice, otkrio nam je mladi mlinar Mladen Rađević.

Dvanaest godina bio je ugostitelj, a onda je pronašao svoj mir na dvjema rijekama uz koje je odrastao i koje su mu omogućile da zaradi za sebe i svoju porodicu.

''Posao kao posao, radi se, mnogo se radi. Zemlja hoće da se obradi, posije, da se kasnije dođe do proizvoda. A dobar kvalitet turisti uvijek traže i proizvod može se prodati", kaže vodeničar iz Krupe na Vrbasu Mladen Rađević.
Marko Škero, 26-godišnji mladić iz Trebinja, imao je izbor da živi sa roditeljima u gradu i čeka posao ili da na selu sopstvenim radom gradi svoju budućnost.

''Radio sam u jednoj privatnoj firmi, nisam bio zadovoljan, išao sam vani u strane zemlje ni sam se snašao i odlučio sam da dođem na selo. Tu sam, vidio svoju budućnost. Počeo sam sa radom, brao drva, imam svoj kamion i došao do ideje da napravim štalu i da se bavim stočarstvom'', rekao je on.

Ono što je njemu poseban vjetar u leđa je podrška porodice. Na ognjištu gdje su njegovi preci odrastali čuva uspomene i dočekuje goste sa svojim proizvodima prepoznatljivim u Hercegovini - suvim mesom, sirom i naravno domaćom rakijom i vinom.
''Oni su bili ponosni na mene zato što sam ja želio i odlučio da se vratim na očevinu tu na selo i živim i radim i da održavam sve. Od toga se može živjeti, samo treba rada'', kazao je Marko.

I Miodrag i Mladen i Marko očekuju da će njihov rad prepoznati ne samo nadležni već i ostali mladi ljudi i shvatiti da treba zasukati rukave, dobiti podršku i rezultati neće izostati.
BN televizija
Mi vam donosimo priče koje bude nadu da nije sve izgubljeno.

''Odlučio sam da ostanem na svom imanju, da se bavim povrtarstvom. Nisam otišao u inostranstvo, jer smatram da i ovdje mogu da imam budućnost u proizvodnji hrane. Mogu da zaradim platu i više od toga'', rekao je student Poljoprivrednog fakulteta u Bijeljini, Miodrag Lazić.
Kako izgleda život uz žubor rijeke u staroj vodenici koja najfinije melje žitarice, otkrio nam je mladi mlinar Mladen Rađević.

Dvanaest godina bio je ugostitelj, a onda je pronašao svoj mir na dvjema rijekama uz koje je odrastao i koje su mu omogućile da zaradi za sebe i svoju porodicu.

''Posao kao posao, radi se, mnogo se radi. Zemlja hoće da se obradi, posije, da se kasnije dođe do proizvoda. A dobar kvalitet turisti uvijek traže i proizvod može se prodati", kaže vodeničar iz Krupe na Vrbasu Mladen Rađević.
Marko Škero, 26-godišnji mladić iz Trebinja, imao je izbor da živi sa roditeljima u gradu i čeka posao ili da na selu sopstvenim radom gradi svoju budućnost.

''Radio sam u jednoj privatnoj firmi, nisam bio zadovoljan, išao sam vani u strane zemlje ni sam se snašao i odlučio sam da dođem na selo. Tu sam, vidio svoju budućnost. Počeo sam sa radom, brao drva, imam svoj kamion i došao do ideje da napravim štalu i da se bavim stočarstvom'', rekao je on.

Ono što je njemu poseban vjetar u leđa je podrška porodice. Na ognjištu gdje su njegovi preci odrastali čuva uspomene i dočekuje goste sa svojim proizvodima prepoznatljivim u Hercegovini - suvim mesom, sirom i naravno domaćom rakijom i vinom.
''Oni su bili ponosni na mene zato što sam ja želio i odlučio da se vratim na očevinu tu na selo i živim i radim i da održavam sve. Od toga se može živjeti, samo treba rada'', kazao je Marko.

I Miodrag i Mladen i Marko očekuju da će njihov rad prepoznati ne samo nadležni već i ostali mladi ljudi i shvatiti da treba zasukati rukave, dobiti podršku i rezultati neće izostati.
BN televizija
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (3)
Ne
Nece mladi da rade nista u RS. Svega sto se stide ovdje tamo to ponizno rade i to za male pare, ali ih niko ne vidi. Toliko o zapadu.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.