Za diplomu 100 hiljada maraka!
Prema svjedočenjima, u to vrijeme se uveliko šaputalo da su, u saradnji s jednim talijanskim kolegom, tadašnji profesor, a današnji dekan Medicinskog fakulteta Ranko Škrbić, i tadašnji rektor banjalučkog Univerziteta, Dragoljub Mirjanić, tim Talijanima omogućili lažno studiranje po cijeni od 100. 000 KM po „studentu“ pa naviše.
Republika Srpska
O priči o grupi od oko 70-ak Italijana (među njima i nešto Švajcaraca), uglavnom zubnih tehničara, koji su gotovo preko noći ispolagali ispite na Medicinskom fakultetu u Banjaluci i tako postali lažni stomatolozi, postojala su određena saznanja i informacije još prije više od 15 godina, ali je cijela stvar ubrzo politički zataškana.
Nekoliko izvora InfoRadara, s kojima su, dugo istražujući ulazne informacije do kojih su došli (ali su, što je još značajnije, došli i do autentičnih dokumenata), među njima i jedan od profesora koji je iz straha od političke odmazde insistirao na anonimnosti, u proteklih nekoliko sedmica pomogli su da sklopimo nedostajući djelić za mozaik ove velike korupcijske priče.
Prema njihovim identičnim svjedočenjima, u to vrijeme se uveliko šaputalo da su, u saradnji s jednim talijanskim kolegom, tadašnji profesor, a današnji dekan Medicinskog fakulteta Ranko Škrbić, i tadašnji rektor banjalučkog Univerziteta, Dragoljub Mirjanić, tim Talijanima omogućili lažno studiranje po cijeni od 100.000 KM po „studentu“ pa naviše.
Da zlo bude gore, skoro identičan scenario u svojoj knjizi Kuku nama, teško tebi, Milorade, koja je štampana 2014. godine, opisao je i Milutin Pejić (bivši direktor Pošta Srpske), tvrdeći da mu je profesor Đan Karlo Bocconi (kojeg u knjizi imenuje kao Đan Parlo Vazalonea), lično priznao da je takav „posao“ uspio da realizuje u Banjaluci.
Pejić nije želio da govori za portal, jer je, kako je objasnio, sve već napisao, a uprkos konkretnim pitanjima nijemi su ostali i Ranko Škrbić i Dragoljub Mirjanić, danas generalni sekretar Akademije nauka i umjetnosti RS.
Škrbića i Mirjanića pitali smo da li su i kada ovi „studenti“ pohađali nastavu, polagali ispite i, eventualno, stekli diplome na Medicinskom fakultetu, kao i da prokomentarišu direktne optužbe na sopstevni račun i razjasne svoje uloge, ali ni sa jedne adrese odgovor ni nakon pola mjeseca čekanja nije stigao.
O tome koliko je priča ozbiljna vjerovatno svjedoči i činjenica da na čitav set pitanja o 29 studenata, čija su imena u našem posjedu, ni nakon isteka službenog roka od 15 dana koji predviđa Zakon o slobodi pristupa informacijama, niko ni sa Medicinskog fakulteta nije odgovorio.
Naime, sa spiska do kojeg je došao portal Inforadar, vidljivo je da se svi studenti vode kao da su na fakultet upisani 1996. godine, iako Pejić u svojoj knjizi tvrdi da je Đan Karlo Bocconi (u knjizi Vazalone), „pregovore“ sa glavešinama na Univerzitetu vodio nekoliko godina kasnije i da su, uz falsifikovanu dokumentaciju, Italijani, zapravo, retroaktivno upisani.
O pravoj zbrci sa upisom mogao bi da posvjedoči i samo jedan detalj – na spisku studenata jedno od imena je i Serale Matteo, sa brojem indeksa 186/96 (što bi trebalo da znači da je na fakultet upisan 1996. godine), ali na uvjerenju koje mu je 1998. izdato radi navodnog prebacivanja na drugi fakultet, piše da je na Medicinski fakultet u Banjaluci upisan 1994/95 godine?!
„Studenti“ u 47. godini života
Osim činjenice da su neki od „studenata“ tada bili prilično vremešni, a pojedini bliže penziji nego cvijetu mladosti pa je, recimo, Rosa Cossu iz Sasarija, 1996. imala 36 godina, a njen kolega, Đan Paolo Bruni iz Firence čak 47, posebno su indikativna uvjerenja o položenim ispitima do kojih je Inforadar.ba takođe došao.
Na tim uvjerenjima, čije faksimile ekskluzivno objavljujemo, a koja su izdata 1998. godine navodno zbog prepisa na srodne fakultete u Novom Sadu i Kragujevcu, svi studenti imaju jednak broj položenih ispita – 22, a da kuriozitet bude veći, skoro svi su položili i ginekologiju, predmet koji, kako nam je potvrđeno sa fakulteta, na Odsjeku za stomatologiju uopšte ne postoji!
Svu ovu dokumentaciju potpisala je tadašnja dekanesa Medicinskog fakulteta Ljiljana Hotić-Čovičković, koja je u međuvremenu tragično nastradala (prema postojećim informacijama u saobraćajnoj nesreći) te zbog toga nismo bili u mogućnosti potražiti bilo kakav stav.
Indikativno je, takođe, da su se svi oni sa Medicinskog fakulteta u Banjaluci ispisali u osmom semestru, ili, prostom računicom – sa četvrte godine stomatologije, ali ni na pitanje – kako su studenti za dvije godine (od 1996-1998), uspjeli da doguraju do četvrte godine studija, odgovor nije stigao.
„Vjerujem da su im ti detalji promakli, jer je bilo najvažnije da se kakvom-takvom dokumentacijom pokriju i navodnim prepisivanjem Italijana na fakultete u Srbiji riješe te priče nakon što je ona procurila“, kaže jedan od profesora sa Medicinskog fakulteta.
On, takođe, tvrdi da mu nije poznato da je na banjalučkoj stomatologiji ikad organizovana nastava na talijanskom ili nekom drugom stranom jeziku, pa je ostalo nejasno i kako su studenti-Talijani, ako su ikad bili u Banjaluci, slušali nastavu i polagali ispite?
Dgs nije imala bazu podataka
Sa Medicinskog fakulteta nije stigao odgovor ni na našu molbu da nam dozvole uvid u dokumentaciju o prijavama ispita spornih studenata, kao ni uvid u biltene o eventualnim, svršenim stomatolozima iz Italije koji su „diplomirali“ u Banjaluci.
Detaljno opisujući razgovor sa Đan Karlom Bocconijem koji je, tvrdi Pejić u svojoj knjizi, najprije pokušao da sakrije da je uspio da podmiti glavešine na banjalučkom Univerzitetu, a sve mu priznao kad je, zbog lošeg zdravstvenog stanja, od njega zatražio pomoć, Pejić tvrdi i da je godinama uzlaud pokušavao da dobije više podataka o eventualnom boravku Talijana u Banjaluci.
Tragom te informacije, naš portal je zatražio podatke od Granične policije BiH, sa pitanjem da li su i kada osobe sa spiska registrovane da su ušle ili izašle iz Bosne i Hercegovine.
Osim informacije da u to vrijeme Granična policija (tadašnja DGS), nije imala elektronsku bazu podataka (!),
iz te institucije tvrde da odgovor nisu u mogućnosti da dostave zbog, kako kažu, zaštite ličnih podataka.
„Takav zahtjev može da podnese samo fizičko lice na koje se zahtjev odnosi, ili njegov ovlašćeni zastupnik. Prema procjenama Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, takva vrsta informacija može biti proslijeđena samo policijskim ili pravosudnim organima“, odgovorili su iz Granične policije.
Ništa bolje nismo prošli ni u Službi za poslove sa strancima BiH, od koje smo zatražili podatke o eventulanoj prijavi boravka Talijana u BiH, odnosno u Republici Srpskoj i/ili Banjaluci.
„Uvidom u evidencije, utvrđeno je da navedena lica ne prolaze kroz službene evidencije ni po kojem osnovu“, kazali su u Službi, ignorišući našu molbu da pojasne šta to tačno znači – da bi Talijani trebalo da budu u nekoj drugoj evidenciji ili da, jednostavno, na našoj teritoriji nikad nisu ni registrovani?
Otvoreno pismo Dodiku
Izbjegavaući da daju bilo kakav odgovor, iako su im pitanja proslijeđena na čak tri adrese – info službu, prodekanu za nastavu Nenadu Ponorcu i dekanu Ranku Škrbiću, sa Medicinskog fakulteta u Banjaluci izbjegli su i da nam dostave podatak o dozvoljenim kvotama za upis stranih studenata, pa je ostalo nejasno da li je i koliko stranaca kod njih moglo da se upiše te 1996. godine.
„I da vam ništa drugo nije sumnjivo, bila bi sumnjiva upravo ta godina kada su Italijani, navodno, počeli da studiraju. Pa, kako povjerovati da bi baš iz Italije neko došao da studira u Banjaluku samo godinu dana od završetka krvavog rata?“, kaže za Inforadar.ba jedan od profesora sa banjalučke medicine.
Takođe tvrdi da je iluzorno očekivati da skoro dvije decenije kasnije neko, tačnije – istražni organi, pokrenu tu priču, ako su je, kako kaže, tako „uspješno ignorisali“ (određeni centri moći i zataškavali) svih ovih godina.
A da su je ignorisali svjedoči i činjenica da je knjiga Milutina Pejića, koja je, zapravo, pisana kao otvoreno pismo predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku (te mu i poslata preporučnom pošiljkom), proslijeđena i na adresu republičkog okružnog tužioca.
Iako nikad nije publikovana ni štampana kao zvanično izdanje i nema je u prodaji, knjiga je proslijeđena na još nekoliko adresa, između ostalog i u Rektorat banjalučkog Univerziteta i u Akademiju nauka i umjetnosti RS.
Na ono što u njoj piše niko nikad nije reagovao. Možda i zbog toga što bi otvaranje ove pandorine kutije otkrilo sve sudionike i velike razmjere kriminala i koprucije koja je zataškana.
(BN/InfoRadar)
Nekoliko izvora InfoRadara, s kojima su, dugo istražujući ulazne informacije do kojih su došli (ali su, što je još značajnije, došli i do autentičnih dokumenata), među njima i jedan od profesora koji je iz straha od političke odmazde insistirao na anonimnosti, u proteklih nekoliko sedmica pomogli su da sklopimo nedostajući djelić za mozaik ove velike korupcijske priče.
Prema njihovim identičnim svjedočenjima, u to vrijeme se uveliko šaputalo da su, u saradnji s jednim talijanskim kolegom, tadašnji profesor, a današnji dekan Medicinskog fakulteta Ranko Škrbić, i tadašnji rektor banjalučkog Univerziteta, Dragoljub Mirjanić, tim Talijanima omogućili lažno studiranje po cijeni od 100.000 KM po „studentu“ pa naviše.
Da zlo bude gore, skoro identičan scenario u svojoj knjizi Kuku nama, teško tebi, Milorade, koja je štampana 2014. godine, opisao je i Milutin Pejić (bivši direktor Pošta Srpske), tvrdeći da mu je profesor Đan Karlo Bocconi (kojeg u knjizi imenuje kao Đan Parlo Vazalonea), lično priznao da je takav „posao“ uspio da realizuje u Banjaluci.
Pejić nije želio da govori za portal, jer je, kako je objasnio, sve već napisao, a uprkos konkretnim pitanjima nijemi su ostali i Ranko Škrbić i Dragoljub Mirjanić, danas generalni sekretar Akademije nauka i umjetnosti RS.
Škrbića i Mirjanića pitali smo da li su i kada ovi „studenti“ pohađali nastavu, polagali ispite i, eventualno, stekli diplome na Medicinskom fakultetu, kao i da prokomentarišu direktne optužbe na sopstevni račun i razjasne svoje uloge, ali ni sa jedne adrese odgovor ni nakon pola mjeseca čekanja nije stigao.
O tome koliko je priča ozbiljna vjerovatno svjedoči i činjenica da na čitav set pitanja o 29 studenata, čija su imena u našem posjedu, ni nakon isteka službenog roka od 15 dana koji predviđa Zakon o slobodi pristupa informacijama, niko ni sa Medicinskog fakulteta nije odgovorio.
Naime, sa spiska do kojeg je došao portal Inforadar, vidljivo je da se svi studenti vode kao da su na fakultet upisani 1996. godine, iako Pejić u svojoj knjizi tvrdi da je Đan Karlo Bocconi (u knjizi Vazalone), „pregovore“ sa glavešinama na Univerzitetu vodio nekoliko godina kasnije i da su, uz falsifikovanu dokumentaciju, Italijani, zapravo, retroaktivno upisani.
O pravoj zbrci sa upisom mogao bi da posvjedoči i samo jedan detalj – na spisku studenata jedno od imena je i Serale Matteo, sa brojem indeksa 186/96 (što bi trebalo da znači da je na fakultet upisan 1996. godine), ali na uvjerenju koje mu je 1998. izdato radi navodnog prebacivanja na drugi fakultet, piše da je na Medicinski fakultet u Banjaluci upisan 1994/95 godine?!
„Studenti“ u 47. godini života
Osim činjenice da su neki od „studenata“ tada bili prilično vremešni, a pojedini bliže penziji nego cvijetu mladosti pa je, recimo, Rosa Cossu iz Sasarija, 1996. imala 36 godina, a njen kolega, Đan Paolo Bruni iz Firence čak 47, posebno su indikativna uvjerenja o položenim ispitima do kojih je Inforadar.ba takođe došao.
Na tim uvjerenjima, čije faksimile ekskluzivno objavljujemo, a koja su izdata 1998. godine navodno zbog prepisa na srodne fakultete u Novom Sadu i Kragujevcu, svi studenti imaju jednak broj položenih ispita – 22, a da kuriozitet bude veći, skoro svi su položili i ginekologiju, predmet koji, kako nam je potvrđeno sa fakulteta, na Odsjeku za stomatologiju uopšte ne postoji!
Svu ovu dokumentaciju potpisala je tadašnja dekanesa Medicinskog fakulteta Ljiljana Hotić-Čovičković, koja je u međuvremenu tragično nastradala (prema postojećim informacijama u saobraćajnoj nesreći) te zbog toga nismo bili u mogućnosti potražiti bilo kakav stav.
Indikativno je, takođe, da su se svi oni sa Medicinskog fakulteta u Banjaluci ispisali u osmom semestru, ili, prostom računicom – sa četvrte godine stomatologije, ali ni na pitanje – kako su studenti za dvije godine (od 1996-1998), uspjeli da doguraju do četvrte godine studija, odgovor nije stigao.
„Vjerujem da su im ti detalji promakli, jer je bilo najvažnije da se kakvom-takvom dokumentacijom pokriju i navodnim prepisivanjem Italijana na fakultete u Srbiji riješe te priče nakon što je ona procurila“, kaže jedan od profesora sa Medicinskog fakulteta.
On, takođe, tvrdi da mu nije poznato da je na banjalučkoj stomatologiji ikad organizovana nastava na talijanskom ili nekom drugom stranom jeziku, pa je ostalo nejasno i kako su studenti-Talijani, ako su ikad bili u Banjaluci, slušali nastavu i polagali ispite?
Dgs nije imala bazu podataka
Sa Medicinskog fakulteta nije stigao odgovor ni na našu molbu da nam dozvole uvid u dokumentaciju o prijavama ispita spornih studenata, kao ni uvid u biltene o eventualnim, svršenim stomatolozima iz Italije koji su „diplomirali“ u Banjaluci.
Detaljno opisujući razgovor sa Đan Karlom Bocconijem koji je, tvrdi Pejić u svojoj knjizi, najprije pokušao da sakrije da je uspio da podmiti glavešine na banjalučkom Univerzitetu, a sve mu priznao kad je, zbog lošeg zdravstvenog stanja, od njega zatražio pomoć, Pejić tvrdi i da je godinama uzlaud pokušavao da dobije više podataka o eventualnom boravku Talijana u Banjaluci.
Tragom te informacije, naš portal je zatražio podatke od Granične policije BiH, sa pitanjem da li su i kada osobe sa spiska registrovane da su ušle ili izašle iz Bosne i Hercegovine.
Osim informacije da u to vrijeme Granična policija (tadašnja DGS), nije imala elektronsku bazu podataka (!),
iz te institucije tvrde da odgovor nisu u mogućnosti da dostave zbog, kako kažu, zaštite ličnih podataka.
„Takav zahtjev može da podnese samo fizičko lice na koje se zahtjev odnosi, ili njegov ovlašćeni zastupnik. Prema procjenama Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, takva vrsta informacija može biti proslijeđena samo policijskim ili pravosudnim organima“, odgovorili su iz Granične policije.
Ništa bolje nismo prošli ni u Službi za poslove sa strancima BiH, od koje smo zatražili podatke o eventulanoj prijavi boravka Talijana u BiH, odnosno u Republici Srpskoj i/ili Banjaluci.
„Uvidom u evidencije, utvrđeno je da navedena lica ne prolaze kroz službene evidencije ni po kojem osnovu“, kazali su u Službi, ignorišući našu molbu da pojasne šta to tačno znači – da bi Talijani trebalo da budu u nekoj drugoj evidenciji ili da, jednostavno, na našoj teritoriji nikad nisu ni registrovani?
Otvoreno pismo Dodiku
Izbjegavaući da daju bilo kakav odgovor, iako su im pitanja proslijeđena na čak tri adrese – info službu, prodekanu za nastavu Nenadu Ponorcu i dekanu Ranku Škrbiću, sa Medicinskog fakulteta u Banjaluci izbjegli su i da nam dostave podatak o dozvoljenim kvotama za upis stranih studenata, pa je ostalo nejasno da li je i koliko stranaca kod njih moglo da se upiše te 1996. godine.
„I da vam ništa drugo nije sumnjivo, bila bi sumnjiva upravo ta godina kada su Italijani, navodno, počeli da studiraju. Pa, kako povjerovati da bi baš iz Italije neko došao da studira u Banjaluku samo godinu dana od završetka krvavog rata?“, kaže za Inforadar.ba jedan od profesora sa banjalučke medicine.
Takođe tvrdi da je iluzorno očekivati da skoro dvije decenije kasnije neko, tačnije – istražni organi, pokrenu tu priču, ako su je, kako kaže, tako „uspješno ignorisali“ (određeni centri moći i zataškavali) svih ovih godina.
A da su je ignorisali svjedoči i činjenica da je knjiga Milutina Pejića, koja je, zapravo, pisana kao otvoreno pismo predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku (te mu i poslata preporučnom pošiljkom), proslijeđena i na adresu republičkog okružnog tužioca.
Iako nikad nije publikovana ni štampana kao zvanično izdanje i nema je u prodaji, knjiga je proslijeđena na još nekoliko adresa, između ostalog i u Rektorat banjalučkog Univerziteta i u Akademiju nauka i umjetnosti RS.
Na ono što u njoj piše niko nikad nije reagovao. Možda i zbog toga što bi otvaranje ove pandorine kutije otkrilo sve sudionike i velike razmjere kriminala i koprucije koja je zataškana.
(BN/InfoRadar)
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (73)
Raka
Srbi stidite se , ko vam je Ranko Skbic BUDALE
Pohlepa..
Dobro osmišljena šema. Na fakultetu u RS odrade ispite koje priznaju na nekom od fakulteta u Srbiji, gdje se stvar dovede do diplome. Jer, ko bi tada kao relevantnu prihvatio diplomu fakulteta iz ratnog okruženja. A zna se i kakav je rejting toga područja u očima Evrope. Tada, a i sada. Jedino je Srbija priznavala fakultete u RS. Neshvatljivo do kojih granica ide pohlepa ljudska.
DDDDD
DODO CE VAS DOCI GLAVE .... BJEDO
ĐURĐEVAK
ZLO OD ČOVEKA.
IMA LI JOŠ
POŠTO ZA HIRURGA ? TERBA DVIJE ALI HITNO ZBOG ODLASKA U I NOSTRANSTVO.
Sarma
Napravi čovjek od medicine privatni fakultet.
zorozoro
DIPLOME SU KUPOVALI OSIM ITALIJANA I GRCI. BILO BI INERESANTNO POGLEDATI KNJIGU OCJENA GDJE SE JASNO VIDI KAKO SU OCJENE PREPRAVLJANE.
OBJAVITE
Objavite sva imena, pošaljite dopise u Italiju, u EU. Nema teorije da ti ljudi sad ne radi kao stomatolozi, uzće im radne dozvole i zatvoriti, klupko će se samo odmotati. Vrijeme je da komšija iz Monte Karla našeg Đokovića bude raskrinkan, ne samo za to, nego za stotine miliona maraka koje je opljačkao od ovog naroda i podijelio sa kumom Milom.
Bivši student
Profesor Škrbić je izuzetan profesor, kvalitetan predavač i krajnje korektan na ispitnim rokovima. Red bi bio da to potvrde i drugi studenti jer svi mi znamo da je to jedina istina i da nije u redu da se potpuno neopravdano i navijački blati čovjek. Ono što se može prigovoriti da je stvarno mogao da se obračuna sa profesorima koji su rušili i ruše dignitet svoje profesije na razne načine.
Šta je čudno u našoj Srpskoj?
U Srpskoj je svaki oglas za zaposlenje u posljednjih 10 godina namješten. Čak ljudi počnu da rade, pa onda formalno ide konkurs. Svaki tender za izgradnju bilo kog objekta je naštiman i unaprijed se zna izvođač. SNSD ima odbore po opštinama, tamo postavljaju direktore javnih preduzeća, uzimaju novac od njih, a direktori moraju uzeti od preduzeća i tako se krug zatvara. Privatnici da bi dobijali poslove moraju da uđu u vladajuću stranku i zatim ih natjeraju da mjesečno plaćaju stranku, ali im i uvale mladi kadar koji često nema odgovarajuću stručnu spremu. Kad se sve pogleda kriminalna organizacija. I pored tolike pljačke sve ide u privatne džepove mafijaške političke strukture. Na Siciliji je tako rađeno ali ovako širok nivo korupcije u kojem učestvuje većina građana Srpske je neviđen. Ko se ne uklapa u šemu otpada i putuje vani. Šefu i njegovoj vladajućoj garnituri je svejedno da li uSrpskoj živi 1 milion ili pola miliona ljudi. Srpstvo je otrcana fraza, a nacionalni interes je privatni interes.
Rade
Svi koji su zavrsili fakultete skole poslije 92 godine su 90 posto nesposobni i kupljene diplome i nije ni cudo kakav je sistem lopova kriminalaca je ti isti su samo mogli kupiti takve skole diplome pa se necudite zasto smo crna rupa i najgluplji narod jer bolje nismo ni zasluzili.
Jedan od tri
Jedan od tri najveca lopova u RS za koju smo ginuli,Tegeltija,On i Sef !
cdbluka
Eto, a onda laju na privatne fakultete...tamo nema korupcije, jer platis ps studiras...kao na Zapadu. A sve drzavno je sranje i puno korupcije...skole, fakulteti, preduzeca, bolnice, policija, politicari(seljacine) itd.
folkklor
Jedna od afera......u nizu a ima hih na stotine.
Ogorceni
Pa sta je ovo ljudi moji? Ma mi pojma nemamo ni o cemu. Oni godinama na sve moguce nacine pljackaju. Dali igdje ovo ima u bijelom svijetu? Zato su Zeljka i Bogdanic isli u Italiju. Moze li nas iko zastititi od ovih kriminalaca? Moramo se ujediniti. Moramo izaciaci na ulicu, sve blokirati i natjerati ih da podnesu ostavke. I ne samo to oduzeti bezdusnicima svu imovinu i poslati ih u zatvor.
nn
Ne nasmijavajte javnost. Prvo Ranko Skrbic je postao vanredni profesor 2002. godine, a drugo Mirjanic je kao posten kadar SDS izabran za potpredsjednika RS (Biljana je bila predsjednik)..Nasao se Milutin Pejic da prica o postenju! Bagra kao i Gligoric.
Vitez Istine
Pa sta mislite kako je Skrbic kupio kucu u Monte carlu,stan u centru Banja Luke i da se ne nabraja dalje. Ekspert gdje treba ukrasti,sad preseljava hirurgiju iz centra grada da bi pravio zgradu. Bravo Skrba samo naprijed,sisaj glupi narod.
kukolj
Skrbic , dodik iostali politicari su otimali od nase djece i skolovali hranili svoju djecu ...tako da ,sta reci...otuzno i jadno. A skrbic romanovacki pacov nikad nista u zivotu nije ni radio tako da nije trebalo ni ocekivati da ce sita korisno uraditi...nesposoban i lazljiv ko i kum mu Mile....
Па
Шкрбић значи харао и у време СДС власти. Чекај да га они нису томе научили.1996 год
DoktorCa
Nista ni sada nije bolje. Ista procedura, cijena priblizno slicna, lica poznata. Leglo korupcije i kriminala. Od Skrbe playboya, onog Drvarcana iz Saveza studenata, pa nadalje... Jadna nam drzava. Nek mu je svalerka na doktorskim studijima, regularno! Ja izgubila volju za zivotom dok sam studirala, pa i specijalizaciju prije par godina zbog takvih.
domi
Pa ova crvena banda je gora od kolere.kud oni prodju trava ne raste.da li je moguce da smo mi toliko sludjen narod i to ne vidimo.ja znam masu ljudi kad im nesto reknes protiv dodika i njegovih podanika,oce oci da ti izvade.
Ish
A i ovaj Pejić je velika poštenjačina. Gdje je sada lopurda iza njega su ostali samo dugovi u Poštama
Серб
Јел и ово "подметање" багро ,лоповска црвена ,е ове у ћузу а паре у буџет.
Borac
Mili su se Talijani odužili. Dali su na isti način diplomu njegovom sinu. Šta očekivati od Mirjanića koji je prije ovog rata bio uljez i stanovao kod ženinih, O Rudonji i njegovom kumu je nepotrebno bilo šta reći. Pa što je kriminala u ovoj državi u oba entiteta Mile je na ovaj ili onaj način u njega uključen a kum ga prati.
Student
Škrbić ponovo jaše fakultet. Sada je u gradjevini i zato je rektor reinstaliran
Re stundet
Re ..... Pisite vi sta hocete ali oni su se sexali sa mnogim studenticama. Glupace im se daju za putovanje i krstarenje i misle da ce ih ozeniti ovi metuzalemi. Sve su to j.... na baterije ali ogadise mi mnoge lijepe tadasnje studentice a danasnje doktorice.
Stidim se, ali stvarno
O Bože mili šta je sve moguće. Na sramotu svima koji ih izglasaše na izborima. E crna Akademijo nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Kole
Skrbic dekan???? Skrbic..je li to onaj sto je trovao sopstveni narod i djecu experimentalnim vakcinama iz pakistana koje je dovozio u kanisterima od 30 l pa prepakivao u bl?? Sve ce se to Skrbicu vratiti tebi.
Doktor
A sta kazu gdje je i kako zavrsio ministar zdravlja Bogdanic svoj med.fakultet? Ajmo njegovu dokumentaciju na vidjelo.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.