Ko laže, taj i krade, a ko krade taj i....

Bar na sopstveni račun sam se posljednjih mjeseci naslušao medijski izrečenih laži, a opet sam povjerovao da je Aljoša Borković prilikom posjete kući Dragičevića od 27. marta doista pričao sa Dodikom. Posebno jer se trećeg dana potom i meni predstavio kao član porodice, koji "govori u ime porodice". No, istinu o tome kako Dodik i Borković NISU FIZIČKI MOGLI razgovarati onako kako to Dodik opisuje u Marićevoj emisiji "Plati, pa laži" saopštili su mi Davidovi roditelji lično.

Nije problem da objelodanim kako je ova eklatantna Dodikova laž razotkrivena. Istog dana po objavljivanju teksta o Davidovom lažnom "ujaku" majka Suzana me je pitala o kome to pišem. Nije joj bilo jasno. Kad sam pomenuo Borkovića dobio sam odgovor kako im on nije nikakav rod. No, onda se majka Suzana sjetila kako Dodik u kući nije mogao kontaktirati sa njim, ali ni ispred kuće. Ova teškom tragedijom pogođena majka je vrlo lucidna i očuvanog pamćenja.

Sutradan pozovem Davora i ispričam mu šta mi je Suzana ukazala. Davor je prvo odreagovao navodeći da mu tih dana nije bilo ni do čega, a najmanje da prati ko sa kim razgovara. No, vrlo brzo se sjetio da su u kući Suzana i on nasamo razgovarali sa Dodikom, te da ga je on ispratio ispred kuće. Pomenuo je i onu fotografiju njega i Dodika na odlasku. Na to je dodao kako je potpuno siguran da se Dodin uopšte nije zadržavao ispred kuće, niti je sa bilokim kontaktirao, nego je jednostavno otišao.

Oko ovoga Suzana i Davor nemaju nikakvih dilema - Milorad Dodik ispred njihove kuće nije razgovarao ni sa kim, a najmanje sa Aljošm Borkovićem. Stvarna istina je da ožalošćeni roditelji tih prvih dana nisu se mogli fokusirati na dešavanja oko njih, a ponajmanje da uprate šta čini koji pojedinac. I to je Lukačov "trojanac" Borković danima koristio, zloupotrebljavao i bezdušno izvršavao svoj "zadatak".

Da je Aljoša Borković djelovao "po zadatku" lično sam se uvjerio 30. marta na Davidovom trgu. Dogodilo se da je više porodičnih prijatelja/poznanika od ranije pratilo moj blog, pa su Suzani i Davoru predložili da me kontaktiraju. I ovi su na to pristali. Biću iskren: zanimalo me da od njih doznam sa čime se tačno suočavam, a posebno oko toga - ko je David Dragičević doista? Na to sam dobio uvjeravanja kako su svi ti Banjalučani stali iza Suzane i Davora upravo zato što poznaju porodicu i znaju istinu. Dijametralno suprotnu od onoga šta su prethodnih dana javnosti prezentovali ilić, Lukač i Ćulum.

Na Davodovom trgu upoznajem roditelje "Dvanaest Veličanstvenih", koji mi opet identično svjedoče o Davidu i njegovoj porodici. Ljudi me predstavljaju Suzani i Davoru i kratko im izražavam saučešće. Šta reći roditeljima u momentima takve nezamislive tragedije? Elem, taman sam zaključio kako se valja boriti za tu pravednu ideju i sa pravim ljudima, kad za sve nas nastupa krajnje neočekivan šok.

Krajnje neprijateljski nastupa Aljoša Borković, tada većini nepoznat, te saopšteva riječi koje nikada neću zaboraviti: "Mi smo u porodici odlučili smo da Davidovu smrt nećemo vezati za druge slučajeve. Nas ne interesuju ničiji privatni sukobi. Imamo tim advokata i sve ćemo raditi preko njih. Nećemo da se tu iko miješa.". Svi smo bili zaprepašteni njegovim nastupom i nenadanom "promjenom volje porodice". Još jednu istaknutu članicu "PRAVDE ZA DAVIDA", čiji je doprinos našoj borbi nemjerljiv, ovaj "trojanac" je slično dočekao. Bar po onome šta sam doznao, ali biće prilike da i o tome javno govorimo - normalno kad ona odluči.

Danima je Borković vrlo vješto koristio opštu konfuziju, a ponajviše pogubljenost ožalošćenih roditelja. Trebalo je jedno vrijeme da oni prvi i najiskreniji saborci Suzane i Davora provale ko je uopšte taj tip i šta radi. Kad su Davoru saopštili šta bitanga čini ovaj ga je automatski najurio. I od tad kreću "jadi" Davidovih ubica, organizatora zločina i saučesnika. Već prva saznanja pokazala su da je "lažni ujak" još kako upleten u zločin zbog kog je David Dragičević ubijen. Čak je jedan od ključnih aktera zločina!

Odlično je poznato kog i kakvog novca su se htjeli dočapati nezajažljivi lešinari u vrhu policije i kakvim sve problemima je to rezultiralo. O "sporazumnom predidu rada" inspektora za visokotehnološki kriminalitet MUP-a mediji su se uveliko bavili, a ko zna koliko desetina pojedinaca (primarno u sjedištu MUP-a) odlično zna pozadinu te afere. Znaju, a ćute! Baš kao što ćute o Davidovom ubistvu. I neka ćute i dalje - kad im to u obraz može stati.

Nije nikakva tajna da je David odlično znao kakav šljam je Aljoša Borković, te da sa njim nije htio imati bilokakvog kontakta. Zna se i da je u kritičnom vremenu Borković svakojako (novcem, lažima...) pokušavao prići Davidu. Po svemu sudeći ni ovaj "zadatak" nije uspješno izvršio. Naime, zašto bi Davida oteli, danima držali zatočenog i zvjerski mučili? To su obilježja prinude, a nikako dobrovoljnosti.

Žalosno, ali nepobitno: David Dragičević je stradao samo zato što je imao izvanrednu inteligenciju i ogromno znanje, ali i načela da to ne treba zloupotrebljavati. Niko ovde nije naivan: kad je nečije znanje potrebno i najvećim monstrumima takve oni čuvaju i nakon počinjenog zločina. Naprosto, nikad nisu sigurni da li će im ponovo zatrebati. Ili, da ponove krimen. Normalno, takva matrica postoji kad imate dobrovoljno saučestvovanje u kriminalu.

Sa druge strane, zna se: ako ne može milom - slijedi brutalna sila. I dokaze te bezobzirne sile imate po cijelom tijelu nesrećnog mladića. Očekivano, nakon svega više ga nisu mogli pustiti, nego su ga ubili. Sve u svemu, baš kao ni prednje opisani "drugi" (kriminalizovanje žrtve), tako ni "prvi" zadatak (vrbovanje za kriminal) Borković očigledno nije uspješno izvršio. Jedino u čemu je uspio jeste da "PRAVDA ZA DAVIDA" proširi krug osumnjičenih.

U tom pogledu došlo je vrijeme da i Miloradu Dodiku sopstvena jezičina "siječe glavu". Sa Borkovićem se nesporno nije sastajao i razgovarao kako je to opisao u Marićevoj "Ćiriličnoj lažijadi". Eto neka se sam oglasi i precizira šta se doista dogodilo. Može, nasuprot, i dalje nastaviti sa lažima i mantrama, ali tako sve više na sebe navlači sumnje.

Što se "PRAVDE ZA DAVIDA" tiče spremni smo još 1 000 dana ovako djelovati, ali ćemo doći do istine i pravde. I to upravo na način kako su Suzana i Davor utvrdili prvog dana protesta - da institucije istraže zločin i saopšte istinu. Ni za milimetar od tog postulata za gotovo četiri mjeseca nismo odstupili.

Ko ukupna dešavanja iole ozbiljnije prati može lako utvrditi našu matricu djelovanja. Objelodanjivanje novih podataka i dimenzija zločina najčešće praktikujemo nakon poteza osvjedočenih bandita iz vrha policije i pravosuđa. Ili kad se predsjednik ovako sam zaplete u lažima. Zašto tako djelujemo? Pa naš postulat je da službena lica institucija trebaju raditi ono za šta ih građani plaćaju - utvrditi i objelodaniti istinu. Mi ih samo povremeno ovako "korigujemo".

Da je Mahmut švraka usvojio Davorov i moj prijedlog o promjeni tužilačkog tima mi bi svakako nastojali doprinijeti istrazi i procesuiranju ubica i saučesnika. Znamo kakva je bila njegova volja. Sa te pozicije: zar da Lepiru i Vreći pomažemo i u čemu tačno? Da njih dvojica rade svoj posao Aljoša Borković bio bi uhapšen i pritvoren prije najmanje stotinu dana. Pitanje je koliko Ćulumi ili Rađenovi znaju o stvarnoj pozadini ubistva Davida Dragičevića. Oni su dobili zadatke da fingiraju incidente i lažne krađe, a kako bi stvarni zločinci lakše realizovali otmicu, zatočenje, mučenje i ubistvo. No, Aljoša Borković je sasvim druga priča. On zasigurno zna ključne elemente zločina!

Za kraj: reče li Dodik kako nije "njegovo" da se miješa u rad tužilštva? Eto, kako vidimo, njemu mnogo više "pristaje" to da sa Aljošom Borkovićem, Lukačom, Ilićem, Ćulumom i sličnima lažno kriminalizuje stvarnu žrtvu zločina. Doista, možda se Dodik malčice vremenski pogubio. Možda je sa Borkovićem ipak razgovarao PRIJE OTMICE Davida Dragičevića???

radovanovicborislav.blogspot.com