Zabrinutost zbog negiranja zločina

Naročito se ističe zabrinutost zbog konstantnih pokušaja negiranja zločina koje je za vrijeme Drugog svjetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska.

Ono što je možda i najviše poražavajuće jesu pokušaji negiranja zločina počinjenih u zloglasnom logoru u Jasenovcu, koji se, vjerovali ili ne, predstavlja čak i kao mjesto u kojem su se logoraši zabavljali. Da, to se zaista dešava. Naime, hrvatski “Večernji list” objavio je sramotnu kolumnu koju je napisao Milan Ivkošić, a u kojoj je Jasenovac predstavljen kao radno-rekreativni kamp.

„Ali u tom je životu bilo i nečega što je pronositeljima mita o isključivo zločinačkom Jasenovcu najteže priznati. To jest, u logoru je bilo i zabave. Bilo je sportskih utakmica, pogotovo nogometnih, koncerata, kazališnih predstava među kojima su izvođena i djela što su ih stvarali sami zatočenici“, piše Ivkošić u svojoj kolumni.

Da je pokušaj revizije istorije i rehabilitacije NDH sistematski dirigovan jasno pokazuje i činjenica da država Hrvatska i njeni najviši zvaničnici i funkcioneri uopšte ne reaguju na ovakvu pojavu, niti je osuđuju. Štaviše, prećutno je podržavaju.

Publikacije čiji je cilj negiranje zločina NDH, poput ove na prethodnoj fotografiji, postaju sve prisutnija i sve popularnija literature u Hrvatskoj. U projekat negiranja zločina NDH, naročito zločina u logoru Jasenovac, uključeni su i najistaknutiji umovi Hrvatske. 

Izdavač Hrvatskog tjednika je Hrvatsko kulturno vijeće čiji predsjednik je prof. dr sc. Marijan Šunjić, koji je u prošlosti bio i rektor Sveučilišta u Zagrebu i pomoćnik ministra nauke, tehnologije i informatike.

Nedavno je  kod Posušja, otkriven i blagoslovljen „novoizgrađeni spomenik poginulima u ratovima za hrvatsku slobodu“.



Spomenik podignut u čast 25 „branitelja“ poginulih u „Drugome svjetskome ratu i Domovinskome ratu“, je izgrađen po nacrtu fra Marija Knezovića, a izradio ga je kipar Grgo Mikulić.

Spomenik poginulim ustašama, odnosno pripadnicima HVO-a napravljen je u obliku NDH (sa dodatkom Istre), sa Drinom kao istočnom granicom. 

Pokrovitelj spomenika, Fra Knezović, je blizak samom vrhu vlasti u Republici Hrvatskoj. Njegova bliskost sa predsjednicom Hrvatske, Kolindom Grabar-Kitarović ne ostavlja mnogo sumnje u to da se fra Knezović nalazi na „državnom zadatku“ i da spomenici u obliku NDH ili inspirisani njome nisu prestali biti snovi hrvatskih šovinista nakon njihovog poraza u Drugom svjetskom ratu.



Često se postavlja pitanje zašto Hrvatska tako snažno i bez i malo straha realizuje ovaj projekat i prekraja istoriju, slaveći zločine? 

Oni malo upućeniji u prilike u ovoj državi i na Balkanu brzo daju jasan odgovor – u Hrvatskoj ne postoji nikakav strah od prekrajanja istorije i umanjivanja svoje zločinačke odgovornosti. Hrvatska je odnedavno u posjedu svih dokumenata, potpune arhivske i muzejske građu iz logora Jasenovac, te dijelova građe koji pokazuju surovost i zločine najvećim dijelom drže deponovane, odnosno skrivaju ih i vrše manipulaciju pomenutom građom. 

Naime, građa je iz Republike Srpske, preko Vašingtona stigla u hrvatske ruke, što srpski istoričari i politikolozi često zamjeraju aktuelnom predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Kako vrijeme odmiče zamjerke na Dodikov račun pokazuju se ispravnim, a njegov potez kojim je predao građu iz logora Jasenovac potpuno pogrešnim i pogubnim za srpski narod.

Građa je na osnovu sporazuma koji je, tada premijer Srpske, Milorad Dodik 27. oktobra 2000. godine potpisao sa direktorom Muzeja holokausta u Vašingtonu Diane Salcman ustupljena tom muzeju. 

Da je sve bilo isplanirano i dogovoreno potvrđuje činjenica da je dan ranije, 26. oktobra 2000. godine potpisan ugovor između Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Memorijalnog muzeja holokausta SAD-a iz Vašingtona. Na osnovu tog ugovora, građa je iz Vašingtona vraćena u Spomen-područje Jasenovac, odnosno pod kontrolu države Hrvatske, 5. decembra 2001. godine.

Narastanje nacističkih i desničarskih organizacija u Hrvatskoj i stalni pokušaji prekrajanja istorije i negiranja zločina NDH i zločina u logoru Jasenovac zabrinjavajući su, a ovaj sramotni trend doživljava potpunu ekspanziju.

Hrvatska javnost oblik istorijskog revizionizma je, očigledno je, spremno prihvatila situaciju u kojoj su oni jedini vlasnici dokumenata i dokaza zločina koji su činjeni u njihovo ime. 

Imajući u potpunosti monopol nad dokazima, a uz podršku samog političkog vrha, prije svega HDZ-a, mnogi publicisti, pseudo istoričari, kolumnisti i kreatori javnog mnjenja su krenuli u sveopšti projekat mijenjanja istorije i smanjenja svoje društvene, političke ali i istorijske odgovornosti za stravične zločine počinjene nad Srbima u NDH.

Najstrašnije od svega je što to ne bi bili u stanju da im nismo sami to omogućili. 

(B1info)