Momić: Nije dobro, počeli su tući!

Brutalno premlaćivanje i pokušaj ubistva najboljeg novinara u redakciji “Kopre Nedri” i najveće Delije u navijačkoj grupi BN Vladimira Kovačevića predstavlja crvenu liniju preko koje niko ko se bavi ovim poslom, a drži bar malo do obraza i časti, ne može i ne smije da pređe. Onoj dvojici monstruma koja su sačekala Vladimira pred zgradom u kojoj živi, a prije svega onima koji su ih poslali ili zbog čijeg huškanja su pokušali da ga ubiju, mora da se pošalje jasna poruka da nismo uplašeni, ali i da nam je dosta.

Način da pokažemo da nismo uplašeni je da otvoreno kažemo da je predsjednik Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik politički najodgovorniji za ovo što se dogodilo. Nakon što je poslije niza verbalnih napada na novinare, najčešće BN-a, na nedavnom stranačkom skupu otvoreno rekao “nije nama problem SDS, nama je problem BN”, on je praktično dao palice u ruke batinašima koji su u nedjelju naveče pokušali da ubiju Vladu.

Džaba mu je što je poslije toga posjetio Vladu u bolnici, što je oštro i bez sumnje iskreno osudio napad i kategorično pozvao nadležne da što prije rasvijetle slučaj i pronađu odgovorne. Isto kao što je džaba njegovim savjetnicima, partijskim poslušnicima i botovima da se upiru iz sve snage i objašnjavaju da SNSD trpi najveću političku štetu od ovog pokušaja ubistva.

To jeste potpuno tačno, jer ko god je palicama napao Vladu, opalio je žestoku političku šamarčinu Miloradu Dodiku, ali on je sam namjestio obraz za taj šamar. Neće ga od političke odgovornosti amnestirati ni da sutra u parlamentarnu proceduru uputi zakon kojim će se napad na novinare tretirati kao napad na službeno lice, a koji su proljetos odbili iz Ministarstva pravde RS. Dobro, tako bi se malo oprao, iako bi to opet bilo vađenje fleka, a ne iskrena namjera, ali daj šta daš.

Dalje, kako da pokažemo da nam je dosta?! Pa, novinari u Srpskoj i BiH imaju efikasan način da se zaštite i odbrane od mučkih napada i pokušaja ubistva kakvo je u nedjelju naveče preživio Vlado Kovačević.

A to je da se obračunaju sa svojim urednicima. Naravno da ne mislim fizički, iako ne bi škodilo da novinari u pojedinim redakcijama uzmu govnjivu motku i njom izmjere leđa svojim glodurima i njihovim poslušnicima.

Kako da se obračunaju? Tako što će podići glave, ispraviti kičmu i glasno reći da neće bespogovorno da pišu sranja i potpisuju priloge od kojih im se povraća. Da ne žele i dalje da budu žrtve njihovih sitnih dilova sa krupnim igračima. Da im je preko glave da budu poslušnici likova kao što su Staša Košarac ili neko sličan njemu iz drugog političkog tabora. Da im odbruse da će oni duže biti novinari, nego što će mentori njihovih urednika biti ministri.

Ukratko, da im kažu NEĆU, jer ne žele u očima običnog svijeta da budu krivi zato što živimo u zemlji u kojoj se tužiocima sudi za korupciju, a u kojoj je davanje mita policajcu odavno postalo običaj. U kojoj se na CT pregled čeka po godinu dana, a na mjesto u vrtiću dok dijete ne krene u školu. U kojoj se fakulteti završavaju na rate, a diplomski radovi brane ćutanjem. U kojoj su platne liste prekratke, a redovi pred konzulatima predugački. U kojoj su pošten i budala braća, a snaš’o se sinonim za ukr’o. U kojoj je sve otišlo u…

Samo potpuno neuki mogu očekivati da je u takvoj zemlji novinarstvo uspjelo da ostane pusto, neokaljano i na pijedestalu časti. Naravno da nije, ali za sve nabrojane anomalije najmanje su krivi novinari.

Nažalost, oni koji se ne bave ovim poslom nemaju pojma kako je teško biti novinar. Ali oni koji se bave, znaju da je teže ne biti! Čak i kad tuku!

P.S. Za Vladu se više ne brinite, njega je sve prestalo boljeti sinoć kad je odsviran kraj na utakmici Zvezda – Salcburg. Poznajući ga, on je sad na mukama da li mu je događaj godine to što je dobio drugog sina ili to što je Zvezda ušla u Ligu šampiona. Ne bih ni ja znao!

Autor: Darko Momić/SrpskaCafe