S ljubavlju do biznisa na selu

„Ljubav prema mužu i prema životinjama motivisala me da donesem ovu važnu životnu odluku. Sviđa mi se da živim u netaknutom srcu prirode, u zemaljskom raju, u carstvu cvijeća i zelenila i blještavilu sniježnih nanosa, kad sjeverac zafijuče a vatra plamti u peći pored vrata", kaže Tatjana, pokazujući rukom nepregledno prostranstvo proplanaka i šumaraka pod snijegom visokim i do metar i po.

Republika Srpska
S ljubavlju do biznisa na selu
– Ljubav dvoje mladih oplemenjena ljubavlju prema selu i domaćim životinjama opredjelila je Bana i Tatjanu Dačević , koji imaju 24 i 21 godinu, da se odreknu gradskog života i porodicu i lični biznis podižu na ognjištu svojih pradjedova.

Oni su formirali za početak stado od šesdesetak ovaca, rase pramenka i ruda, a planiraju da ga prošire i na stotinu.



„Ljubav prema mužu i prema životinjama motivisala me da donesem ovu važnu životnu odluku. Sviđa mi se da živim u netaknutom srcu prirode, u zemaljskom raju, u carstvu cvijeća i zelenila i blještavilu sniježnih nanosa, kad sjeverac zafijuče a vatra plamti u peći pored vrata", kaže Tatjana, pokazujući rukom nepregledno prostranstvo proplanaka i šumaraka pod snijegom visokim i do metar i po.

Tatjana, dok reže ovčiju stelju na stolu, za iznenadne goste, objašnjava da nema predrasude o mjestu življenja i da želi da svoje snove sniva tamo gjde joj je volja, daleko od gradske vreve i urbanog načina života.

Bane kaže da su dobro procijenili šta hoće i odlučili su da se bave uzgojem ovaca ovdje gdje paše ima u izobilju i gdje mogu solidno da zarade za prostojan život.



„ Ovo je treća godina da smo ovdje na selu, počeli smo skoro od nule a već imamo zavidan imetak. Dobro znamo šta hoćemo, orni smo da radimo i znamo da ćemo uspjeti", dodaje domaćin kuće nudeći nas rakijom od šljive požegače.

Ova divna ljubavna priča pričana u bajkovitom pejzažu u selu Ponikve kod Čajniča pročula se ubrzo u gradu pod planinom Ciceljom.

„Кad čovjek nešto radi s ljubavlju nije ništa teško, lijepo je kad imaš nekoga ko je pažljiv prema tebi kao što je moj suprug Bane i sve nam je prepreke lakše prebroditi kad smo udvoje i kad se ovako volimo", dodaje Tatjana.

Ovaj poduhvat dvoje mladih ljudi izazvao je posebnu pažnju njihovih vršnjaka u gradi.

"Кad nekom od njih pričam gdje stalno živim i šta radim ne vjeruju mi. Tek kad nekog od njih dovedem na moje imanje i u ove prekrasne predjele onda im postaje jasnije zašto smo ovdje i da se od ovog posla, uz trud i rad, može zaraditi kora hljeba", ističe Dačević.



I dok hrane ovce sijenom koje su ljetos nakosili i vode ih zagrljeni na izvor još jednom potvrđuju da ih ništa ne može pokolebati i da će ostati da žive ovdje u Ponikvama gdje trenutno životari samo poneko staračako domaćinstvo.

Dačevići su se jedino požalili da nemaju adekvatnu štalu za ovce ali se nadaju da će neko imati razumijevanja za ovaj problem i pomoći im da ga riješe.

Tatjana je, inače, student Ekonomskog fakulteta u Novom Sadu, koji planira da vanredno završi, a Bane je bio poznati fudbaler i igrao je i u Beogradu.

Ostavili smo Dačeviće da uživaju u praiskonskom miru planine, mladosti i ljepoti življenja udvoje uz svoje stado, šarplaninca Lava, starog psa Sivka, dvije pitome koze i jagnjad a posebno ovnića Božu, koji se na Božić rodio.



BN TV

Komentari (12)

Bojana

Divno, vi ste ljudi za primer i zelim vam svu sreci, zdravlje i puno dobre dece... Svako dobro...

Bravo

Raditi što voliš je najveća sreća. Jeste, doći će izazovi, djeca, starost, ali gdje toga nema. Puno nas radi po 10-12 sati u gradovima Zapada i sanja da se penzioniše i živi sa prirodom ovako. Žašto ne živjeti taj život sad. Odgovor za to je imati srodnu dušu sa kojom početi ovaj život. Bravo!

ima toga

Ja sam u ratu i iza rata živio u gradu u staroj tuđoj kući kao raseljeno lice. Poslije rata je došlo vrijeme čišćenja minskih polja i ruševina te obnove kuća i druge infrastrukture pa sam se vratio u svoje selo u kom sam živio do rata, opet u svojoj kući na svojoj zemlji.

Zvornik

Znaci svoj na svom ah pasa moj solidni nigdje ljepse ko na svom ah bravo.

Mi

Smo toliko od Boga darovani, da zivimo na alsolutno najboljem prostoru za zivot. Medjutim bjezimo iz te ljepote, da bi razvijali tudje zemlje i to vjekovne neprijatelje koji upravo i zive "dobro" jer su vjekovima pljackali nas narod i druge male narode. Jos se divimo svojim neprijateljima, a pljujemo svoje pretke. Ako se ne pokajemo i ne opametimo mi cemo nestati.

PRAVDA

SVAKA CAST!!!

Vrs Rvi

uzivajte par godina, a onda slijedi seoba, il za BG il za Švabiju

Istlna

Oni su zaista mladi, imaju mladalački elan i međusobnu ljubav, međutim život nije ni lak, a ni jednostavan. Oboje će ovdje sazreti skupa, raditi, boriti se, dobiti djecu, a kad dođu odluke vezano za školu, budućnost djece, vjerovatan je odlazak vani, jer će i tad biti relativno mladi. U svakom slučaju, neka im je srećno!

rock

Bravo mladi ljudi. Covjek i priroda to je spoj koji je ljekovit. Svaka cast. Bog vam dao sve sto zamislite!!!

Dijana

Svaka cast ljudi! Da budete primjer drugima da se sve moze kad se hoce. Uzivajte u divnoj prirodi i vasoj ljubavi.

Takođe

I moja supruga i ja smo nekad ostavili grad i otisli na selo, ljubav, idila, raj na zemlji, prvo, drugo, trece dijete i tako prodje 6 godina, a onda dodje vrijeme da djeca trebaju u školu, i svi naši snovi padoše u vodu... Škole puste, i daleko od kuće, nije se moglo dopustiti da djeca pjesače 6-7km i onda daj rasprodaj stoku, idi opet u grad, rmbači kod privatnika za minimalac.. jedino nam ostaje nada, nada da ce mo docekati penziju i vratiti se ponovo u nase selo, raj na zemlji, samo sto ce tada biti avetinjski pusto

Re Takodje

Upravo ti htjedoh napisati. Bravo, ili kada bi cijena janjaca bila trostruka da se može platitistanovanje djece blizi škole i žena koja im kuva ili obrnuto da majka bude sa njima a ćaći da pomaže druga mladja oko ;)

Veličina teksta