Srpska još uvijek nema listu donora

Republika Srpska još nema registar pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa ili tkiva. Nema ni jedinstvenu listu donora. Nema ni instituciju koja se bavi zavještavanjem organa.

Zakon o transplantaciji ljudskih organa Republike Srpske usvojen je prije devet godina. Zakonom je regulisano doniranje i transplantacija organa sa umrlih donora, ali tzv. kadaverična transplantacija nikada nije zaživjela. Jedino čime možemo da se pohvalimo je povećanje broja 'srodničkih' transplantacija.

Novca za javno privatna-partnerstva u kojima profitiraju jedino privatne firme – ima. Dva miliona maraka za aparat za tipizaciju tkiva, koji bi omogućio transplantaciju sa mrtvog donora – nema. Ministarstvo zdravlja je nabavku aparata obećavalo godinama. Poručuju da uspostaviti jedan takav sistem nije jedonostavno i da to ni u drugim zemljama nije zaživjelo preko noći.

U BiH je osnovana Donorska mreža. Radi kao nevladina organizacija. Međutim, ne postoji zajedničko Ministarstvo ili krovna institucija koja bi pomagala u ovakvim situacijama.

Milan i Smilja Vidović iz Međeđe kod Kozarske Dubice 2007. godine u saobraćajnoj nesreći izgubili su sina Slobodana. Odlučili su da doniraju njegove bubrege, jetru i rožnjače. Na taj način spasili su petoro ljudi iz Banjaluke i Tuzle. Transplantacije su urađene u Federaciji.

“Pola BiH ima donorsku mrežu, pola nema. Mislim da su aparati za dijalizu privatno vlasništvo”, kaže Milan Vidović, otac pokojnog Slobodana.

U tijelu Todora Budića je bubreg Slobodana Bobe Vidovića. Todor je dvanaest godina bio na dijalizi. Načinom rada udruženja u Republici Srpskoj nije zadovoljan.  

Od 2006. do 2017. godine bilo je ukupno 24 donora. Tokom protekle tri godine u BiH je presađeno 75 organa, odnosno 31 bubreg, devet jetri i 35 rožnjača. Od osnivanja Donorske mreže BiH do danas potpisano je oko 50.000 donorskih kartica.

Anketirani građani kažu da je doniranje organa čin plemenitosti.

Fedralna vlast ima potpisan Protokol o saradnji na području transplantacijske medicine sa Hrvatskom, koja je članica “Eurotransplanta”, najveće međunarodne mreže za razmjenu organa. I Crna Gora je potpisala Ugovor sa Hrvatskom, čime će i njeni građani biti uključeni na listu čekanja ove države, a pretekla nas je i Srbija, koja je takođe  primljena u „Eurotransplant“.

Riječ je o organizaciji koja ima zajednički spisak davalaca i primalaca i koja obezbeđuje brzu komunikaciju među zemljama članicama prilikom izbora što adekvatnijeg potencijalnog primaoca nekog kadaveričnog organa. S druge strane, za teško oboljele pacijente u Republici Srpskoj jedini spas najčešće su humanitarne akcije, prilikom čega termin za transplantaciju isključivo zavisi od brzine prikupljanja novca.



BN TV