"Bude mi jasno zašto sam otišao"
Boris Franjić, momak iz Kaknja, prije četiri godine je riješio da se preseli u Štutgart, a u svom statusu na Fejsbuku, koji je napisao poslije godinu dana provedenih u Njemačkoj, naveo je zbog čega misli da je učinio pravi korak u životu.
Bosna i Hercegovina
Odlazak u inostranstvo radi boljeg života tužna je istina za dobar dio stanovnika Balkana, koji svakodnevno prelaze granice evropskih zemalja u potrazi za boljim sutra.
Dok neki idu da bi se vratili, neki opet u tom svijetu vide sve razloge zašto su odlučili da napuste svoju rodnu zemlju.
Boris Franjić, momak iz Kaknja, prije četiri godine je riješio da se preseli u Štutgart, a u svom statusu na Fejsbuku, koji je napisao poslije godinu dana provedenih u Njemačkoj, naveo je zbog čega misli da je učinio pravi korak u životu.
Status je ubrzo postao viralan, a mi vam ga prenosimo u cjelosti.
– Danas je tačno godinu dana kako sam se preselio u Štutgart. Prekratko je to vremena da bi se napravilo bilo šta veliko, a ipak sasvim dovoljno vrijeme da se ucrta trasa za sigurnu i bezbrižnu budućnost. Sjećam se dobro te večeri prije odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan prije da mu javim da idem.
Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gdje će me pronaći. Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osjećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak, a ne u Njemačku. Oni su nešto pričali cijelu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom ćutao znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odjevni predmet i krenuti sve ispočetka. Valjalo je tu noć preživjeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle posljednji put i ne bi te pustili do ujutro…
Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži. E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Njemačkoj. E to je Njemačka. Mjesto gdje vrijeme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vrijeme. Kad malo mućneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovdje ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio. Nije do vremena, nego je do mogućnosti.
U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti. Njemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama Bosancima neko može ponuditi. Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu.
Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lijepo i novo neko prosječno auto, putovanje leti tri sedmice na Majorku, zimi na dvije sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negdje izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zoološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi kao nekad u Jugoslaviji.
Oni što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi Nijemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao. E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time, to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negde oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u “mercedesu”, “poršeu” i “bošu” ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta.
Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lijepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti. I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema zavičaju. Sve te nešto dole opet vuče.
Iako si stekao već ovde puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumeš.
Kad već dođeš u Bosnu poslije tri sata shvatiš zašto si otišao u Njemačku.
Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja. I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio… pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.
Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živjeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvjesnosti, da im neko vrijeđa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko dijeli, jer nisu tako odgojeni. Njemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča. E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Njemačku. Ko će ostati dole živjeti? Ostaće neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu video prosperitetnom. Nažalost!!!- napisao je Boris, piše Blic.
(Blic)
Dok neki idu da bi se vratili, neki opet u tom svijetu vide sve razloge zašto su odlučili da napuste svoju rodnu zemlju.
Boris Franjić, momak iz Kaknja, prije četiri godine je riješio da se preseli u Štutgart, a u svom statusu na Fejsbuku, koji je napisao poslije godinu dana provedenih u Njemačkoj, naveo je zbog čega misli da je učinio pravi korak u životu.
Status je ubrzo postao viralan, a mi vam ga prenosimo u cjelosti.
– Danas je tačno godinu dana kako sam se preselio u Štutgart. Prekratko je to vremena da bi se napravilo bilo šta veliko, a ipak sasvim dovoljno vrijeme da se ucrta trasa za sigurnu i bezbrižnu budućnost. Sjećam se dobro te večeri prije odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan prije da mu javim da idem.
Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gdje će me pronaći. Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osjećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak, a ne u Njemačku. Oni su nešto pričali cijelu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom ćutao znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odjevni predmet i krenuti sve ispočetka. Valjalo je tu noć preživjeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle posljednji put i ne bi te pustili do ujutro…
Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži. E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Njemačkoj. E to je Njemačka. Mjesto gdje vrijeme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vrijeme. Kad malo mućneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovdje ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio. Nije do vremena, nego je do mogućnosti.
U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti. Njemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama Bosancima neko može ponuditi. Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu.
Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lijepo i novo neko prosječno auto, putovanje leti tri sedmice na Majorku, zimi na dvije sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negdje izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zoološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi kao nekad u Jugoslaviji.
Oni što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi Nijemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao. E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time, to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negde oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u “mercedesu”, “poršeu” i “bošu” ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta.
Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lijepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti. I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema zavičaju. Sve te nešto dole opet vuče.
Iako si stekao već ovde puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumeš.
Kad već dođeš u Bosnu poslije tri sata shvatiš zašto si otišao u Njemačku.
Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja. I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio… pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.
Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živjeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvjesnosti, da im neko vrijeđa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko dijeli, jer nisu tako odgojeni. Njemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča. E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Njemačku. Ko će ostati dole živjeti? Ostaće neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu video prosperitetnom. Nažalost!!!- napisao je Boris, piše Blic.
(Blic)
Povezane vijesti
Gorivo u BiH skuplje nego u Sloveniji i Hrvatskoj
Bosna i Hercegovina
7
Otkriveno: Opasni otpad u Varešu odlagan blizu kuća
0
POSKOK otkrio detalje velike akcije u BiH - Uhapšeno 15 osoba
10
Centralna banka BiH pušta u opticaj nove kovanice
1
Velika akcija POSKOK-a: Zaplijenjeno 110 kg droge, među 11 uhapšenih nekadašnji pratilac Nenada Nešića
84
Uhapšen Tuzlak, pronađena tri kg droge i pištolj
2
Komentari (38)
Bijeljinka
Samo da znate sa zaradjenom penzijom se u njemackoj vise ne moze zivjeti kao pre 20 godina i tamo je sve poskupilo i ako nemas svoje vlasnistvo kao stan ili kuca onda je to u starosti jako tesko cjeli mjesec da se prezivi zato nesto sebi napravi u bosnu gde se moze uzivati sa stranom penzijom
Nigdje Ko U Srpskoj(Bosni Kome Je Draze)
Jeste otiso on tamo ali ga kopka sto nije ovamo.Inace da mu je tako fino i bajno zasto ima potrebu da nama prica o tome.Meni kada je dobro ja cutim i uzivam.On je uhvatio slobodnu subotu uz nedelju pa mu dosadno.Nema tamo sa kim pa se druzi sa tehnologijom.
Cuba Libre
Svaka cast momak, treba misliti o djeci kao prvo, a cekati kada ce biti bolje u BiH se jednostavno ne isplati. Zna se kome je jedino dobro u ovoj nakaradnoj drzavi...
Aca Doboj
Svaka cast na iskrenom obracanju. Bog ti zdravlja podario i snage da prestanes razmisljati o onome sto ne mozes promijeniti. I ja se spremam tamo sa svoja tri sina.
njemac iz bih
Bravo, dobar potez!
Bravo
Nema šta samo dođite u Njemačku sve sam med i mlijeko u nemačkoj.Jedva čekaju da dođete ,sve šire ruke...Koji si ti bolid Bori se...
pido
Vrlo jednostavno.pametan zivi gdje mu je dobro,a budala gdje je navikla. toliko o tome kako si uvijek stranac i ostala demagogija ovdasnjih botova
18
Ako nismo mogli birati gdje ćemo se roditi,možemo birati gdje ćemo živjeti,pusti te otrcane fraze rodna gruda i slično. Kao sto vidimo jako mali broj se vraca,Ima zemalja gdje ti cijene diplomu i struku a da te ne pitaju u kojoj si stranci.
pravda
Hoces uplatices maldive ali malo sutra samo ces sebi kupit pidzamu i radno odelo pametnjakovicu zelim ti puno srece da je nađes u inostranstvu vratice se ti u kakanj i kraljevu sutjesku nema nigdje ljepseg a tezeg zivota oni u inostranstvu imaju novca ali im je dusa prazna ovi u kaknju su sretni sa flasom piva i pecenim jagnjetom kada si ga ti u njemackoj ispeko i da si ga pojeo sa svojim prijateljima odes do crkve ili dzamije petkom ili nedeljom da se vidite i popricate u salama i klubovima.
re Pravda
A kod nas se druze na sahranama i dzenazama...i kukaju jedni drugima ...I svi se obraduju kad cuju da je neko otisao iz ovog pakla..da prozivi dostojno bar nesto zivota..SRETNO SVIMA KOJI ODLAZE..I NE VRACAJ SE SINE
MarcoPoloGasterbajter
U zivotu je najbitnije da si ti kao pojedina licnost i tvoji oko tebe dobro. Nije bitno gde se nalazite i na kom jeziku ce se tamo pricati. Bitno je stvoriti i odrzati egzistenciju za zivot a ne dati svoj zivot za tudje bolesne ideale. Predajte papire za odlazak iz te mentalno bolesne i 100% korumpirane drzave, mislite na vase dobro i verujte mi da se nikada necete pokajati. Osetite ZIVOT!
izraelac
Nisu svi ko Sanivuković da ostanu i bore se... neki ljudi jednostavno ne znaju nit umiju da se bore nit imaju neke vizije i ideje za budućnost.. odu dalje da bi došli na gotovo i sređeno mjesto.. a teško je sređivati po svojoj kući.. najteže
SveSkupa
Svaka cast Boris. Tebi i tvojim prijateljima sve najbolje. Spasi ko se zeli spasiti. Sretno!
No
Svaka čast. Bez prestanka. Ko ima gram mozga snađe se jako brzo
Sur
Tako je i svi treba da odu iz ovog pakla
pravda
Najbolje ti je ondje gdje si rodjen tu mozes biti svoj na svome u tudjoj zemlji i ako imas drzavljanstvo ti si stranac samo lazni sjaj ima tudja zemlja oni ne znaju ni ko mu je prvi komsija nikada te prvi komsija nece pozvat na kafu a na kolace ili veceru to neces docekat samo nasi ljudi misle na zaradu i da se mogu vratit to mu je u svijesti kada mu je bolje tamo zasto onda dolaze na godisnji u domovinu da malo prozive i opet u inostranstvo i svi se sastaju kod crkvi i dzamija gde se govori svoj jezik to licno znam jer sam jedan od njih
Zelja
MOMAK SVAKA CAST.DA BUDES UZOR SVIMA KOJI ZELE ICI...DATI IŽ PODRSKU....ZIVOT JE JEDAN...OVDJE BIJEDAN I JADAN
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.