Jecaji, suze, bol: ''Bile su omiljene''

U prepunom centru, kojim su odjekivali jecaji, čulo se samo kako su četiri žene bile ponos, uzor svima, uz poruke kako njihovo naslijeđe nikad neće biti zaboravljeno.

Rečeno je kako su bile omiljene učiteljice, pedagogice, kolegice i prijateljice. 

"Nije ovo zbogom, ovo je samo doviđenja", poručila je Sanela Alagić, psihologinja i pedagoginja koja je govorila ispred Udruženja pedagoga Kantona Sarajevo.

Dodala je kako su svi bili ponosni što su Merima, Mina, Almina i Lejla bile dio njihovog puta, te je, kao i brojni drugi, kazala kako se tuga ne smanjuje od petka i trenutka kad su saznali da ih više nema. Govorili su i predstavnici Vijeća roditelja ove škole, poručivši da su njih Četiri i znanje i dobrotu nesebično dijelile.

Posebne riječi hvale upućene su Lejli, za koju su rekli da je bila majka osnovcima na Kovačićima, koja ih je vodila sigurnom rukom i toplinom srca, znajući sve o svakom od njih, te im je pomagala da postanu mali, veliki ljudi. 

Posebno emotivno bilo je kada su o Lejli govorili njeni učenici. Istakli su ponos, istakli su o brizi i upornosti kojom ih je učila. 

"Obećavamo vam da ćemo zauvijek zapamtiti sve ono što ste nas naučili. Prije svega, da budemo dobri", poručila je jedna učenica. 

Govorili su i o Merimi i Mini, njihovim osmijesima i toplim pogledima.  "Ova škola više nije ista, ni mi nismo isti, boli i boljet će. Hvala vam za svaki broj, za svako slovo, za svaki osmijeh i dodir", poručila su djeca, kazavši kako su ponosni što su baš od njih Četiri učili.

Na komemoraciji su bili i učenici OŠ Kovačići s Down sindromom, te je govorila i čelnica Udruženja Život s Down sindromom Sevdija Kujović, koja je kazala kako je Sarajevo ostalo bez velikih promotora inkluzije. 

"Tužni smo što ste nas napustili, ali ponosni smo što smo vas imali", rekla je ona.

(Radio Sarajevo)