Postala je dio naše porodice

Pošto je za njega transplatacija bila jedino rješenje krenula je potraga za odgovarajućim donorom i on je nakon nekoliko mjeseci konačno pronađen u Dizeldorfu. Ispostavilo se da je jedna mlada Njemica tada za Dobrivoja bila jedina nada i spas…

U slučaju leukemije, transplantacija je jedan proces koji traje šest, sedam nedjelja, u izolaciji, a matične ćelije donora se primaju u određenom trenutku kroz venu, nalik infuziji. Postoji usklađeni protokol pripreme i dan u kome donor daje matične ćelije, koje se zatim kurirskom službom prenose i dolaze do onoga kome su potrebne. I onda kreće proces, koji nije klasična operacija, kako se obično smatra, i mnogo je manje invanzivno za potencijalnog donora.

Dobrivoje je sve to dobro podneo i njegov život se nakon 12 mjeseci liječenja nastavio tamo gdje je naizgled stao.

– Vratio sam se na posao, nemam bitnih ograničenja, a idem redovno na kontrole po preporuci ljekara. Moja porodica je smogla snage da sve izdrži i pomogne mi tokom liječenja i neizvjesnosti. Imao sam i veliku podršku kolega i prijatelja, naročito onih koji su redovno davali krv i trombocite za mene tokom hemioterapije. Ti divni ljudi su na najbolji način pokazali svoju humanost i prijateljstvo – priča Dobrivoje, piše Blic Žena. 

Dvije godine nakon transplantacije, posredstvom srpskog Registra davoca koštane srži, Dobrivoje stupio u kontakt sa svojom donorkom iz Njemačke, lijepom Sofiom.

– Sofia je doletjela u Beograd iz 2.000 kilometara udaljenog Diseldorfa i bila je naš gost jednog prelijepog aprilskog vikenda. Poslije je još jednom došla, u jesen, za moj rođendan. Od tada smo često u kontaktu, jer je na jedan savim poseban način postala dio naše porodice – ispričao je Dobrivoje.

On kaže da je od Sofie čuo da se, nakon što je napunila 18 godina, prijavila za davaoca krvi i donora matičnih ćelija, a samo mjesec dana nakon toga pozvana je da bude njegov donor.

– Bila je samo jedan kandidat među mnoštvom drugih u bazi donora, a za mene je to značilo sve. Učinila je nešto tako plemenito za potpunog neznanca, iz druge zemlje, i zahvalanost koju ja, i cijela moja porodica, osjećamo prema njoj ne može se riječima opisati. Danas živim zahvaljujući sreći i mnogima koji su mi pomogli u borbi s bolešću. Sjajni doktori, medicinsko osoblje, prijatelji i kolege, moja porodica, svi su oni bili tu uz mene. A posebno mjesto u svemu tome ima jedna Sofia čije matične ćelije žive u mom organizmu i daju mu život – iskren je Dobrivoje.

(Blic)