Pomoć Švedske u slučaju ''piralen''

gospođa GOLIĆ je najveća sramota i zlo RS.

Dovoljno je samo pogledati facu ove Srebrenke.Naprosto iz nje "zraci" inteligencija.Jadna je Vlada i RS sa ovakvim ministrima.

Najgore, što će oni to pokrasti. Nadam se da Zapad neće više davati kredite i donacije bandi da ih održava u životu. To nam je jedini spas. Banda se zadužuje u neograničenim količinama i to sve proćerda. Valjda je Zapad konačno shvatio s kim ima posla i da će ih pustiti niz voda a mi da konačno počnemo normalno živjeti.

Дали је икад истражан проблем са апаратима за дисање који су такође имали проблем са мјешањем кисеоника и испаравања од прегорјелих уља из систем? То је Богданић добро сакрио и заташкао.Ко је добио паре да се о томе не прича. Дали су бебе су директно удисале затрован ваздух то је остало непознато ? Која уља су испаравала?

U UKC RS već godinu dana nije u funkciji/nema novog aparata za histeroskopiju, a neophodan je za zdravlje žena i sprečavanje problema neplodnosti.. Osoblje-dr je stručno, nema s čim da radi..

Pa sramota jedna šta pričaju i pominju da je to staro još od 2005., hej i dobili sredstva da to čiste, pa nikome ništa! Pokrali! Treba njih sve tamo nastaniti u krugu Incela, pa da onda poslušaju sami sebe šta govore.

To je još stariji otpad i nešto datira još iz devedesetih.

Da, treba...

Neki vjeruju da nije, ali se zato Lukac pobrinuo da dokazi o ubistvu nestanu iz prostorija MUP-a. Bas steta sto MUP-RS nema security sluzbu da cuva radnike od kradljivaca. MUpetShou!

Ova je gora od piralena. Razara....mozak.

Doće Bruno da sanira stanje...

Čuj, ne bi li se poslije nekako uvukli Švedskoj. Čuj naši prijatelji. Jao, ljudske bijede. Nema nas gorih na svijetu. Poruka Ambasadi Švedske, tražite od suda BIH da ovoj našoj bandi zabrani prilaz ambasadina 10 km, i bilo kakvo slanje dopisa i mejlova. A to tražite i od drugih ambasada. Ma ovi nisu normalni, pa valjda će sad shvatiti s kojim monstrumima ovaj narod ima posla kojeg hoće da unište.

Gospođo Golić, Ja sam već više od šest godina bez posla, a ovi problemi su stari i dvadeset i više godina. Radio sam na zbrinjavanju teških metala i otpadnih voda u inostranstvu u Austriji, na linijama koje su koristile na tone opasnih hemikalija, uradio sam za gradsku službu gore u Austriji rad upravo na tu temu o postupcima zbrinjavanje otpadnih voda iz teške industrije i zbrinjavanju metala i to posjedujem još kod sebe. Rad je i gore bio priznat i služio je krajnjoj gradskoj labaratoriji za prilikom provjere rezultata ispusnih voda, jer kod njih se radi još jedna naknadna analiza i provjera. U firmi su me znali zateći u 3:00h posle ponoći kako radim, učim i ispravljam ono što nismo mogli savladati ovdje na fakultetima bez praktičnog rada i neopremljenosti labaratorija. Vratio sam se sa velikim sa velikim paketima korisne stručne literature na njemačkom, sa elanom da primjenjenim stečeno znanje, da pomognem mladim ljudima kroz nastavu i praksu, al nisam mogao dobiti priliku,poslije gašenja sa radom naše firme. Samo mi odgovaraju:,,to danas više ne treba nigdje, sada su drugi fakulteti aktuelni“. Radio sam na nekim projektima, al svi nemoćno mašu rukama i govore da nema ništa, da mi fali valjda još titula i tako. Htjeo sam da Vas zamolim da pogledate u Vaše fascikle, jer tu se također nalazi moj rad o zbrinjavanju teških metala, te ako bi bilo volje moglo bi se mnogo toga ovdje uraditi, a ja bi pomogao i uputio gdje, šta i kako. Što se tiče piralena, taj problem smo analizirali još dok sam studirao na Tehnološkom fakultetu i i poznata mi je problematika, te sam još tada kroz ekološke projekte i sobzirom na dobro poznavanje njemačkog bio u prilici da vidim i firmu gdje bi se to riješilo i mogao sam sa bilo kakve gradske i držvne pozicije da doprinesem riješavanju toga, kao i da pomognem sa stečenim znanjem da razgovaramo sa ozbiljnijim firmama koje bi investirale ovdje, ako bi vidjele da neko razumije praktično i teretski njihovu proizvodnju, te da im time ulije povjerenje, da je to ovdje moguće i da se u takvim vrijednostima vrednujemo i mjerimo, al nikada mi nije dat odgovor koji sam poslao vladi gospođe Željke Cvijanović. Nažalost, nigdje nije bilo sluha, a problema kao što vidim ima mnogo. Možda nisam sposoban kako to reče budući ambasador koji je završio, ,,te neke velike škole“u Prijedoru i Gradišci te se sposobnošću nameće. I moj otac i djeda su radili, krv prolijevali za ne znam ni ja više zašto i imanje su nam predali radi ,,srpskog kontinuiteta“- te nas nakon ovoliko godina jedna ovako lijepa i vidi se naobrazovana gospođa na upit u gradskoj službi uputi u Socijalnu službu. Eto, od srpskog plemića, do socijlne službe kratak je put. Velim ja njoj, hvala vam gospođo draga ja sam sposoban za rad, a onom jednom kojeg ne smijem da pomenem kada mi je rekao: ,,ufati se ti motike“, sam rekao da to meni nije strano i da bi i radio da nam nije učinjeno što jeste, i morao sam mu jer sam takav i da kažem da je jadna zemlja gdje volovi u skupštini sjede, a magistri sa poznavanjem više jezika zarađuju na motici. Znam, da će Vas ovo iritirati, al od Vas zavisi dali ćete poslati koga na mene da me zastraši, izlema ili će te prevazići situaciju, te me angažovati da Vam pomognem u riješavanju pomenutog problema, jer sumnjam da će to Šveđani iz svog đžepa riješiti, a tu je takođe i problema medecinskog otpada kod Mrkonjića i mnoštvo drugih za koji sam već razmatrao riješenje. Drago Praća od Sanskoga Mosta,

Gospođo Golić, Ja sam već više od šest godina bez posla, a ovi problemi su stari i dvadeset i više godina. Radio sam na zbrinjavanju teških metala i otpadnih voda u inostranstvu u Austriji, na linijama koje su koristile na tone opasnih hemikalija, velikoj laboratoriji i uradio sam za gradsku službu gore u Austriji rad upravo na tu temu o postupcima zbrinjavanje otpadnih voda iz teške industrije i zbrinjavanju metala i to posjedujem još kod sebe. Rad je i gore bio priznat i služio je krajnjoj gradskoj labaratoriji prilikom provjere rezultata ispusnih voda, jer kod njih se radi još jedna naknadna analiza i provjera. U firmi su me znali oslodavci zateći u 3:00h posle ponoći kako radim, učim i ispravljam ono što nismo mogli savladati ovdje na fakultetima bez praktičnog rada i neopremljenosti labaratorija. Vratio sam se sa velikim paketima korisne stručne literature na njemačkom, sa elanom da primjenjenim stečeno znanje, da pomognem mladim ljudima kroz nastavu i praksu, al nisam mogao dobiti priliku,poslije gašenja sa radom naše firme. Samo mi odgovaraju:,,to danas više ne treba nigdje, sada su drugi fakulteti aktuelni“. Radio sam na nekim projektima, al svi nemoćno mašu rukama i govore da nema ništa, da mi fali valjda još titula i tako. Htjeo sam da Vas zamolim da pogledate u Vaše fascikle, jer tu se također nalazi moj rad o zbrinjavanju tih metala, te ako bi bilo volje moglo bi se mnogo toga ovdje uraditi, a ja bi pomogao i uputio gdje, šta i kako. Što se tiče piralena, taj problem smo analizirali još dok sam studirao na Tehnološkom fakultetu i poznata mi je problematika, te sam još tada kroz ekološke projekte i sobzirom na dobro poznavanje njemačkog bio u prilici da vidim i firmu gdje bi se to riješilo i mogao sam sa bilo kakve gradske i držvne pozicije da doprinesem riješavanju toga, kao i da pomognem sa stečenim znanjem da razgovaramo sa ozbiljnijim firmama koje bi investirale ovdje, ako bi vidjele da neko razumije praktično i teretski njihovu proizvodnju, te da im time ulije povjerenje, da je to ovdje moguće i da se u takvim vrijednostima vrednujemo i mjerimo, al nikada mi nije dat odgovor koji sam poslao vladi gospođe Željke Cvijanović. Nažalost, nigdje nije bilo sluha, a problema kao što vidim ima mnogo. Možda nisam sposoban kako to reče budući ambasador koji je završio, ,,te neke velike škole“u Prijedoru i Gradišci , te se sposobnošću nameće. I moj otac i djeda su radili, krv prolijevali za ne znam ni ja više zašto i imanje su nam predali radi ,,srpskog kontinuiteta“- te nas nakon ovoliko godina jedna ovako lijepa i vidi se naobrazovana gospođa na upit u gradskoj službi uputi u socijalnu službu. Eto, od srpskog plemića, do socijlne službe kratak je put. Velim ja njoj, hvala vam gospođo draga ja sam sposoban za rad, a onom jednom kojeg ne smijem da pomenem kada mi je rekao: ,,ufati se ti motike“, sam rekao da to meni nije strano i da bi i radio da nam nije učinjeno što jeste, i morao sam mu jer sam takav i da kažem da je jadna zemlja gdje volovi u skupštini sjede, a magistri sa poznavanjem više jezika zarađuju na motici. Znam, da će Vas ovo iritirati, al od Vas zavisi da li ćete poslati koga na mene da me zastraši, izlema ili će te prevazići situaciju, te me angažovati da Vam pomognem u riješavanju pomenutog problema, jer sumnjam da će to Šveđani iz svog đžepa riješiti, a tu je takođe i problema medecinskog otpada kod Mrkonjića i mnoštvo drugih za koji sam već razmatrao riješenje. I mogu da budem i ozbiljniji i respektabilniki ukoliko postoji uvažavanje. Drago Praća od Sanskoga Mosta,

Gospodine Drago gdje ste završili tehnološki fakultet i koliko ste dugo radili u Austriji?

Zanimljiv komentar, vidi se od pismene i učene osobe, mene je jedna rečenica upala u oko: "I moj otac i djeda su radili, krv prolijevali za ne znam ni ja više zašto i imanje su nam predali radi ,,srpskog kontinuiteta“"... Kojeg i kakvog "srpskog kontinuiteta", ovo mi se čini veoma zanimljivim, šta Vam to znači..??hvala

Mijenjam boje kao kameleon. Tako sam naucio i podanike ..

U Banjaluci sam završio. Poslije toga razna premetanja: ,,na preslici i desnici ruci“, te kako sam ,neposlušan“ teško sam hvatao posao, al sam radio sa instrukcijama i tu sam razradio mnogo toga i ostao u kondiciji, sve dok nisam video jedan strani oglas. Još ih mjerkam i papiri su problem i visoke orijave na master, no nadam se da ću ipak neki putokaz iznaći u noći. Ono što niko nije prihvatao, mene je radovalo, jer prazan fližider najviše boli. A, eto prisjetim se ponekad kada sam ,,Švabi“, prevodio gore Duška Trifunovića i koji je pisao o srpskom borcu iz rova: Naiđe tako neko vreme kada čovek mora protiv svega kad goli život najteže breme ne pita više u ime čega.

Eeee da je samo jedan Drago Praća! Ovakvih je more! Stručnih i pismenih, a ne iz “sistema vlasti”, koji život protraćiše sa ovim sektašima iz “sistema” kako ih Milokrad “vabi”!

Hvala Vam na mišljenu, kao i čovjeku koji dijeli mislim realne i istinske ljudske vrednosti. Sve je ovo sa telefona u brzini, tako da bi se uvek moglo više reći o situaciji, a posebno o toj ljutoj rani naših ljudi iz Podgrmeča i šire i uprkos svemu, uvek će zavičaj da nnas zove, da nam postavlja bezbroj pitanja. Nadam se, a i velika mi je želja da o tome bez ikakvih ustezanja i užadi napišem nešto više.