Dani u kafani kod Save Komunjare

Još malo, pa ću proslaviti veliki jubilej, trideset godina u ugostiteljstvu. Toliko je prošlo od prvog dana, kada sam otvorio ovu svoju malu kafanicu „Kod Save komunjare“, priča Savo Lazić (69), seoski šeret, veseljak, nezaobilazni domaćin kod koga će svaki putnik namjernik koji dođe u bilo koje doba dana ili noći u sembersko selo Batković , obavezno navratiti. Jer, ukoliko ne porazgovaraš sa Savom, nisi trebao ni dolaziti u ovo selo, kaže Savo Komunjara, ističući, s ponosom, da su njegovi principi i ideali izdržali test vremena.

„ Svima je lijepo kod mene. Dolaze ljudi iz raznih krajeva i snimaju sve što vide u mojoj kafani, od Titove fotografije, pa do drugih detalja. Dolaze mi ljudi iz Tuzle, Prijedora, Banjaluke, Sarajeva, Mostara. Kažu da se najsretnije osjećaju kod mene. Penziju sam dočekao kao kuvar u prosvjeti, u đačkoj kuhinji. Inače, pekar sam po profesiji. To me nekako i opredijelilo za ugostiteljstvo“.

Savo kaže da je krenuo sa pripremanjem kafe, pa nakon toga uslugu proširio na roštilj. Njegovi specijaliteti su darovi prirode, riba, puževi i gljive. Samo to se nalazi na meniju Savine kafanice.

„ Dolaze doktori iz Šapca da konzumiraju kod mene puževe. Ribe uvijek ima. Za pola sata pripremim ono što moji gosti požele da pojedu. Imam pčelinjak, tako da često pripremim uštipke sa prirodnim medom. Brašno kupujem u Priboju, iz vodenice. Zalažem se za zdrav život i od toga ne odstupam. Dosta je i kad vreću brašna danas zaradiš u kafani. Imaćeš hljeba za petnaest dana. Niko neće biti gladan. Ljudi danas kukaju, a nekada nije bilo ni hljeba dovoljno. Može se dobro živjeti sa malo rada, samo, treba biti zadovoljan sa ono malo što imaš“, priča Savo Lazić Komunjara, ističući da se samo treba pokrenuti i ne čekati da ti neko drugi nešto pruži kao milostinju.

Savo Komunjara kaže da ga je ovih dana posjetio i prijatelj iz Zenice koji ga je podsjetio da su u Zenici nekada radile tri visoke peći.

„Sada su ugasili dvije peći, ostala samo jedna. Nekada se ruda vozila običnim kolicima, a sada ni šleperi ne pomažu da se posluje pozitivno. Bilo je nekada puno više elana i volje, bilo radnih akcija, čestitih ljudi“, sjeća se, s nostalgijom, Savo Lazić Komunjara.

Izvor: desavanjaubijeljini.com