Nevenka gaji srne: Staru mazim, mlada je lopov
Nevenka Bijelić (78) iz sela Čorle kod Prnjavora trenutno gaji dvije srne i jednog jelena, a Milana, srna koja je kod nje već osam godina, svake sezone u vrijeme parenja odlazi u šumu i ponovo se vraća do Nevenkinog domaćinstva.
Republika Srpska
Sve je počelo prije desetak godina kada je Nevenka od kćerke dobila prvo lane. Srna koju je othranila preskakala je preko ograde, odlazila i dolazila, ali se razbolila i uginula.
Već sljedeće godine Nevenka je dobila malu srnu, kojoj je pošto joj je bila mila, dala ime Milana.
"Bila je u zobi pa su kerovi napali, velike su poskočile, a ona se upetljala. Bratić je zagalamio na pse, rastjerao ih i uhvatio nju. Da njega nije bilo, što kažu lovci oni svedno ne bi nje imali", ispričala je Nevenka Bijelić ekipi agencije "Anadolija".
U njenom dvorištu poseban dio ograđen je za srne, a četvorogodišnjeg jelena Nevenka drži zatvorenog, jer zbog njegove naravi strahuje da bi je mogao povrijediti iako ga je othranila.
Milanu, najstariju srnu, Nevenka svake godine pušta u šumu, a u proteklim godinama ova srna na svijet je donosila po dvoje ili troje mladih.
"Imam i njenu kćerku, prošle godine se okotila, ja nju zovem Bekuša, lakše mi je tako, a jednu sam pustila od prošle godine i nema je, neće doći vjerovatno. Ona je negdje zabasala", kaže Nevenka zabrinuta, jer je ta srna naviknuta na pse zbog čega se boji da u slučaju napada pasa neće na vrijeme početi bježati.
Ispričala je da je često posjećuju ljudi koji su čuli za njen neobičan hobi, a najčešće dovode djecu kako bi ih fotografisali sa srnama. Životinje na posjetioce reaguju različito pa dok nekima trče da bi provjerile šta imaju u rukama, od drugih bježe.
"Meni nije teško, što ono kažu - uživam u tome, meni je lako za njih. Šta ću dođem tamo naspem njima žita, prekrupe, odem trave naberem, lista, dam im i gledam u njih šta rade, igraju se", priča Nevenka i dodaje da sa srnama nema nikavih teškoća.
Ove životinje ne jedu mnogo, prema Nevenkinim riječima vole sve, a posebno lišće. Osim žita i lišća rado jedu i hljeb, krastavce i paprike.
"Staru ja mogu maziti koliko hoćeš, onda kad se linja dođe prisloni se uz mene da ju češem, da spada dlaka, a mlada je veći lopov nego stara što se ne da. Odem, a ona ovdje bude i doći će do mene i oko mene kmeči, a ne da se dohvatiti. Voli me, ali se ne da, nisam je naučila da se mazi, da sam ju stalno mazila možda bi i ona bila mazna, ovu sam mazila, šta ću", kaže Nevenka.
Osim što hrani srne koje budu kod nje, tokom zime Nevenka u šumu redovno nosi i hranu za druge životinje, jer zna da im je tada teško pronaći hranu.
Inače Nevenka voli sve životinje, a kod kuće uzgaja i ovce, kokoši, patke...
"Volim, životinje sam volila od malena, šta ćemo mi na selu drugo voljeti nego životinje, a sad ovo da ne govorim, to je prevršilo svake mjere za mene", kaže ona.
O srnama je u proteklim godinama mnogo naučila, a ponekad zatraži i pomoć veterinara ili savjet lovaca. Svi su uglavnom oduševljeni njenim hobijem, ali ima i onih koji srne smatraju štetočinama, jer su čuli da ponekad uništavaju usjeve. Nevenki štetu nikada nisu nanijele, a starici vedrog duha za srne ništa nije teško uraditi.
"To je neopisano, ko nije držao ne zna. Njoj je osma godina, a ne mogu sebi vjerovati da tako može biti drago, da se može toliko voljeti životinja, i da ono voli tebe. Ona mene voli isto kao i ja nju", dodala je Nevenka Bijelić.
(Anadolija)
Već sljedeće godine Nevenka je dobila malu srnu, kojoj je pošto joj je bila mila, dala ime Milana.
"Bila je u zobi pa su kerovi napali, velike su poskočile, a ona se upetljala. Bratić je zagalamio na pse, rastjerao ih i uhvatio nju. Da njega nije bilo, što kažu lovci oni svedno ne bi nje imali", ispričala je Nevenka Bijelić ekipi agencije "Anadolija".
U njenom dvorištu poseban dio ograđen je za srne, a četvorogodišnjeg jelena Nevenka drži zatvorenog, jer zbog njegove naravi strahuje da bi je mogao povrijediti iako ga je othranila.
Milanu, najstariju srnu, Nevenka svake godine pušta u šumu, a u proteklim godinama ova srna na svijet je donosila po dvoje ili troje mladih.
"Imam i njenu kćerku, prošle godine se okotila, ja nju zovem Bekuša, lakše mi je tako, a jednu sam pustila od prošle godine i nema je, neće doći vjerovatno. Ona je negdje zabasala", kaže Nevenka zabrinuta, jer je ta srna naviknuta na pse zbog čega se boji da u slučaju napada pasa neće na vrijeme početi bježati.
Ispričala je da je često posjećuju ljudi koji su čuli za njen neobičan hobi, a najčešće dovode djecu kako bi ih fotografisali sa srnama. Životinje na posjetioce reaguju različito pa dok nekima trče da bi provjerile šta imaju u rukama, od drugih bježe.
"Meni nije teško, što ono kažu - uživam u tome, meni je lako za njih. Šta ću dođem tamo naspem njima žita, prekrupe, odem trave naberem, lista, dam im i gledam u njih šta rade, igraju se", priča Nevenka i dodaje da sa srnama nema nikavih teškoća.
Ove životinje ne jedu mnogo, prema Nevenkinim riječima vole sve, a posebno lišće. Osim žita i lišća rado jedu i hljeb, krastavce i paprike.
"Staru ja mogu maziti koliko hoćeš, onda kad se linja dođe prisloni se uz mene da ju češem, da spada dlaka, a mlada je veći lopov nego stara što se ne da. Odem, a ona ovdje bude i doći će do mene i oko mene kmeči, a ne da se dohvatiti. Voli me, ali se ne da, nisam je naučila da se mazi, da sam ju stalno mazila možda bi i ona bila mazna, ovu sam mazila, šta ću", kaže Nevenka.
Osim što hrani srne koje budu kod nje, tokom zime Nevenka u šumu redovno nosi i hranu za druge životinje, jer zna da im je tada teško pronaći hranu.
Inače Nevenka voli sve životinje, a kod kuće uzgaja i ovce, kokoši, patke...
"Volim, životinje sam volila od malena, šta ćemo mi na selu drugo voljeti nego životinje, a sad ovo da ne govorim, to je prevršilo svake mjere za mene", kaže ona.
O srnama je u proteklim godinama mnogo naučila, a ponekad zatraži i pomoć veterinara ili savjet lovaca. Svi su uglavnom oduševljeni njenim hobijem, ali ima i onih koji srne smatraju štetočinama, jer su čuli da ponekad uništavaju usjeve. Nevenki štetu nikada nisu nanijele, a starici vedrog duha za srne ništa nije teško uraditi.
"To je neopisano, ko nije držao ne zna. Njoj je osma godina, a ne mogu sebi vjerovati da tako može biti drago, da se može toliko voljeti životinja, i da ono voli tebe. Ona mene voli isto kao i ja nju", dodala je Nevenka Bijelić.
(Anadolija)
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (5)
elmi
Služio sam vojni rok u Tavankutu, selo kod Subotice, kao pripadnik graničarske jedinice 1979. godine. Našli smo patrolirajući granicom u šipražju mlado lane promrzlo i gladno. Donijeli smo ga na karaulu Pionir. Sa svima se mazilo a najviše sa vozačem Matijaševićem. Islo za graničarima u patrolu i vrćalo se. Kad je nakon nekog vremena osjetilo potrebu za parenjem otišlo je i nije dolazilo nekoliko dana nakon čega se pojavilo protrčalo pistom i otišlo zauvijek. Imam i sad fotografiju svih vojnika i laneta.
Kkkkk
Ovo je za mene jedna od najpametnijih reportaža na ovom portalu
Rocky
Svaka čast
Лука
Zelim ti jos dugo da pozivis u dobrom zdravlju i sreci, sa svojim srnama. To si zasluzila jer to mogu da rade samo dobri ljudi!
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.