"PDP 1999" je dobojska priča, podržana režimom"

Kako u analizi navodi eTrafika, u posljednjih pet godina samo iz Socijalističke partije nisu nastale nove stranke (što ranije nije bio slučaj), a rekorder je svakako SDS, najveća opoziciona stranka, iz koje je nastala Ujedinjena Srpska Nenada Stevandića, Uspješna Srpska Zlatka Maksimovića, ali i poslanički klub u prošlom mandatu, SDS-K. Njeno ime bilo je sadržano u Prvoj SDS, a sa njima se identifikovali i Stvaraoci RS.

U analizi se podsjeća da se krajem prošle godine „pocijepao“ i vladajući DNS, nakon što su iz njega izbačeni predsjednik republičkog parlamenta Nedeljko Čubrilović i još troje novoizabranih narodnih poslanika, koji su ubrzo potom osnovali Demos i dodaje da je čak i najveća stranka u RS imala jedno, doduše lokalno, cijepanje, kada je dio odbornika iz Prnjavora kratko djelovao u klubu nazvanom „SNSD plus“.

Zajedničko svima bilo je prozivanje bivših stranaka da su se udaljile od izvornih ideja i programa, dok su sa druge strane upotrebljavane klasifikacije o izdaji, “papcima” te ličnim interesima, navodi eTrafika.

Međutim, treba istaći da su sve pomenute stranke završile u nekom obliku u"zagrljaju" sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika.

Sagovornici eTrafike ističu da će nova partija ipak biti lokalna priča, koja PDP-u istinsku štetu može nanijeti samo u Doboju i Stanarima ili eventualno u još nekoj lokalnoj zajednici, ali se neće reflektovati na nivo Republike Srpske.
Nezadovoljstvo Đorđevića i Gligorića, bivših predsjednika dobojskog PDP-a, nastalo je nakon Borenovićeve odluke da otkažu podršku skupštinskoj većini u ovom gradu, čiji je dio SNSD.



Međutim, treba imati u vidu, kako se navodi u analizi, da je danas na čelu SNSD-a u Doboju bivši gradonačelnik Obren Petrović, koji je vodio lokalni SDS, od ubistva Branislava Garića 2009, a Đorđević i Gligorić sa njim odlično su sarađivali.

Ovaj dvojac očito smatra da Petrovićeva promjena stranačkog dresa nije dovoljan razlog da se dosadašnja saradnja prekida.

Međutim, sa vrhom stranke se složio jedini odbornik PDP-a u dobojskoj skupštini, Slobodan Vasiljević, koji je krenuo djelovati opoziciono. Ovo se nije svidjelo Đorđeviću i Gligoriću, koji su Vasiljevića isključili iz stranke, zbog čega je reagovao i sam Borenović, raspustivši odbor u Doboju te imenovavši Vasiljevića za povjerenika...

Novinar Saša Bižić u razgovoru za eTrafiku ističe da motiv za osnivanje ove partije treba tražiti upravo u događajima u Doboju te dodaje da ne očekuje kako će PDP 1999 stvoriti veće probleme Partiji demokratskog progresa.

“Ne sumnjam da će oni imati naglašen medijski prostor za promociju, neproporcionalan njihovom značaju, ali, ukoliko ‘doguraju’ do prvih narednih izbora, maksimalan domet može da im bude kao u slučaju sličnih verzija SDS-a, pri čemu mislim na Prvu SDS i ‘Uspješnu Srpsku’ i njihove rezultate, manje od jedan odsto na nivou RS. Za Borenovićev i Ivanićev PDP, ako pretpostavimo da žele da zadrže jasan opozicioni odnos prema aktuelnoj vlasti u Srpskoj, znatno veći izazov biće oni kadrovi – a njihov broj nije zanemarljiv – koji rezonuju slično kao i Siniša Đorđević, ali nemaju namjeru da napuštaju partiju, već će iznutra pokušavati da nametnu ulazak u aranžmane sa SNSD-om kao zvaničnu politiku stranke”, ističe Bižić.

Što se tiče Siniše Đorđevića i Tihomira Gligorića, dodaje Bižić, čini se da je riječ o specifičnom slučaju, jer politička pravila iz ostalih dijelova RS, naprosto, ne važe u Doboju.



Siniša Đorđević bio je jedan od važnih ljudi Mladena Ivanića, čiji je i bio savjetnik u vrijeme kada je on bio premijer Republike Srpske.

Dobro obaviješteni izvori iz tog grada tvrde da su to ipak "Obrenovi ljudi, čiji "statisti" su uglavnom sinoć bili na osnivačkoj skupštini PDP 1999.

Uz Đorđevića, je i Tihomir Gligorić, nekadašnji socijalista, zatim Dodikov poslanik, ministar i direktor, da bi nakon smjene i žestokih kritika na račun Milorada Dodika završio u PDP.



Gligorić nije štedio ni Obrena Petrovića, kada je on u vrijeme poplava, ali i pristupanju Doboja turskoj zajednici gradova bio izložen velikim kritikama, upravo ovih sa kojima Petrović danas zajedno nastupa.

Kada je dobojska gradska skupština donijela odluku o pristupanju grada “Zajednici opština turskog svijeta”, Tihomir Gligorić je bio jedan od političara koji se javno usprotivio ovoj odluci i  u tekstu na svom blogu iznio deset razloga zbog kojih bi tadašnji gradonačelnik Doboja trebao podnijeti ostavku :

Zato što ga nigdje nije bilo u vrijeme poplava, a najmanje tamo gdje je morao biti.

Zato što se konačno pojavio samo da bi svojim jaranima namakao pozamašne isplate za navodne poslove izgradnje nasipa, odvoženje smeća itd.

Zato što se u periodu njegove neprikosnovene vladavine u Doboju ugasiše skoro sve firme.

Zato što svoj posao radi samo pred izbore (asfaltira, uređuje…)

Zato što je sramnim postupanjem u vezi sa spomen sobom uvrijedio porodice poginulih i svu boračku populaciju.

Zato što smatra da je grad njegovo privatno vlasništvo i da može sam donositi sve odluke (pa i onu o pripajanju turskom svijetu).

Zato što je prepotentno ubijeđen da mu niko ništa ne može, a ponajmanje narod koji ga navodno bira.

Zato što je spreman na sve, od kupovine papaka do prodaje magle svima i svakome.

Zato što je od Doboja napravio grad bez nade, ogrezao u lopovluk i korupciju o kojoj se otvoreno priča.

Zato što očigledno ne razumije da se stvari moraju mijenjati i da ga je dosta! 

Ipak vrijeme će pokazati da li će novosnovana stranka biti samo kratkog, lokalnog značaja ili će, u što je teško vjerovati, postati, kako su najavili, kohezioni faktor u političkom životu kako bi bili "poveznica" vlasti i opozicije u Republici Srpskoj.

Ono što je očito, režimski mediji su dali veliki značaj osnivanju ove stranke. pa čak i sa direktnim uključenjima iz Doboja u program JS RTRS u vrijeme trajanja osnivačke skupštine. Zato nije teško zaključiti ko stoji iza ove nove dobojske epizode.

(BN)