Ovo je stan u kojem Gordana Tadić tvrdi da je živjela

Ured disciplinskog tužioca formirao je predmet protiv Gordane Tadić nakon što je Oslobođenje objavilo dokaze koji potvrđuju da je glavna državna tužiteljica varala državu kada je u pitanju naplata naknade za stan. Tužilaštvo BiH, pak, tvrdi da “navodi objavljeni u medijima nisu točni”.

Šta kažu dokumenti?

Ipak, dokumenti i odredbe Krivičnog zakona BiH dokazuju da je Gordana Tadić, u najmanju ruku, počinila krivično djelo – pokušaj prevare u službi.

Na osnovu dokaza koji su u posjedu redakcije Oslobođenja, jasno je da je Gordana Tadić znala da u stanu Milana Milidraga u Gradačačkoj ulici u Sarajevu nije živjela u oktobru, novembru i decembru 2019. godine. Jer Milan Milidrag u oktobru, novembru i decembru 2019. uopšte nije bio vlasnik stana u kojem je Gordana Tadić, prema vlastitoj tvrdnji navedenoj u tužbi upućenoj Sudu BiH 31. 12. 2019. godine, živjela ta tri mjeseca.

Dokumenti i odredbe Krivičnog zakona BiH dokazuju da je Gordana Tadić, u najmanju ruku, počinila krivično djelo pokušaj prevare u službi.

Glavna državna tužiteljica je, podsjećamo, na jučerašnji tekst Oslobođenja zasnovan na njenim dokumentima, kao dokaz da je stanovala u spornom stanu u Gradačačkoj ulici na broju 29 dostavila ugovor potpisan sa Milanom Milidragom.

Međutim, Milidrag je još u oktobru te godine stan prodao Amelu Đogiću koji je ustvrdio da u tom stanu, barem ta tri sporna mjeseca, podstanara nije bilo.

I bez obzira na sve to, Gordana Tadić je tražila da joj država Bosna i Hercegovina plati troškove smještaja. Kada je, napokon, shvatila da je “uhvaćena na djelu”, te da nije mogla posljednja tri mjeseca prošle godine živjeti u stanu Milana Milidraga od 25 kvadrata, jer ga je on prodao Amelu Đogiću, glavna tužiteljica je sredinom 2020. godine povukla svoj zahtjev za naknadu stanarine. Prekasno.

“Službeno ili odgovorno lice u institucijama BiH koje s ciljem da sebi ili drugima pribavi protupravnu imovinsku korist, podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način dovede u zabludu ovlašteno lice da izvrši nezakonitu radnju, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u članu 222 Krivičnog zakona BiH.

Kako je Gordana Tadić prvo podnijela, a potom i povukla svoj zahtjev za pribavljanje imovinske koristi dajući netačne podatke, krivično djelo prevara u službi ostalo je tek na pokušaju. Ali i tu postoji pravni osnov za krivično gonjenje.

“Ko s umišljajem započne činjenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kaznit će se za pokušaj krivičnog djela ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna”, piše u članu 26 Krivičnog zakona BiH.

Iz dokumenta koji je glavna državna tužiteljica priložila Sudu BiH jasno je da ugovor nije ovjeren u poreskoj upravi.

S obzirom na to da je za krivično djelo prevara u službi propisana kazna zatvora do pet godina, jasno je da Gordanu Tadić pravosuđe može goniti zbog pokušaja izvršenja ovog krivičnog djela. No, problem nastaje zbog toga što bi u ovom slučaju trebalo odlučivati Tužilaštvo BiH kojim rukovodi – Gordana Tadić. Stoga je, za sada, disciplinski postupak protiv glavne državne tužiteljice jedina realna opcija.

Fiktivni ugovor

Tokom istrage bilo bi nužno preispitati na koji je način potpisala sporni ugovor. Član 18 Odluke o načinu i postupku ostvarivanja prava zaposlenih u institucijama BiH predviđa da se naknada za smještaj može ostvariti isključivo po osnovu ugovora ovjerenog u nadležnoj poreznoj upravi. Iz dokumenta kojeg je glavna državna tužiteljica priložila Sudu BiH jasno je da ugovor nije ovjeren u poreskoj upravi.

Dakle, radi se o dokumentu koji se može smatrati fiktivnim. Toj tezi u prilog ide i činjenica da je Gordana Tadić sporni ugovor potpisala svega 17 dana nakon što je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim odredbe Zakona o plaćama i naknadama sudija i tužilaca BiH.

Prethodno je živjela na istoj adresi, ali u stanu čiji je formalni vlasnik njen sin – Tomislav.

(Vijesti/Oslobođenje.ba)