Strah od novog zatvaranja: “Ako ostanemo bez firmi, glad će nam biti veći problem nego virus”

U Bosni i Hercegovini epidemiološka situacija nije ništa bolja, prvi smo i po smrtnosti od Covid-19 u regionu, ali vodeći ljudi kažu novog zatvaranja neće biti.

Kako smo mogli čuti, i ekonomija nam je jača strana, pa će tako od janura u Republici Srpskoj i penzije biti veće.

Za to vrijeme medicinski radnici u RS traže hitno uvođenje strogih epidemioloških mjera, do prije par sedmica su tražili i hranu, koju im već nekoliko sedmica besplatno pripremaju i dostavljaju ugostitelji, koji, opet, zbog izostanka ekonomske pomoći planiraju izaći na ulice.

Na biroima za zapošljavanje zvanično imamo 30.000 ljudi više u odnosu na godinu dana ranije. Koliko ih je još ostalo bez posla, a radili su u sivoj ekonomiji, možemo samo nagađati.

I dok juče čitamo kako njemačka kancelarka Angela Merkel od sredine januara najavljuje uvođenje još rigoroznijih mjera i to obrazlaže riječima da je 590 smrtnih slučajeva dnevno cijena koja je za Njemačku neprihvatljiva, za Bosnu i Hercegovinu je jedino neprihvatljivo novo zatvaranje. Osim medicinara, sa tim se slažu svi - ekonomisti, poslodavci, radnici. 

Razlog - vlade u BiH se apsolutno nisu snašle kada je riječ o pomoći privredi i građanima.

Sektor turizma i ugostiteljstva u Republici Srpskoj je spreman izaći na ulice, jer kažu da osim jedne plate i dva doprinosa, za sve vrijeme lockdowna, te od tog doba, pa sve do danas, nisu dobili ništa, osim konstantnih obećanja.

Zlatan Tatić iz ovog Udruženja već mjesecima upozorava i nadležne i javnost na katastrofalno stanje u ovim sektorima, ali bezuspješno. Kaže da je već sada dosta ugostiteljskih objekata zatvoreno i da se to dešava svakodnevno, a ako se nešto konkretno ne učini odmah, taj trend će biti mnogo veći.

“Od Nove godine još veći broj ugostitelja i turistilčkih radnika će biti prinuđeni da zatvore svoje objekte. Mi smo na sve načine ukazivali na ovaj problem, ali nije bilo razumijevanja Vlade. Tako da, što se tiče BiH do sada je pomoć bila veoma mala”, rekao je Tatić za BUKU.

I Izvještaj o uticaju korona virus na poslovanje u Republici Srpskoj koji je radila Unija udruženja poslodavaca pokazuje da je najviše poslodavaca prestalo sa radom upravo u sektoru turizma i ugostiteljstva - 95 posto anketiranih, i proizvodnja tekstila, kože i odjeće gdje 51 posto anketiranih poslovnih subjekata više ne radi.

Što se tiče otpuštanja radnika, najveći dio poslodavaca - 78 posto je pristupilo mjeri otpuštanja radnika minimalno, odnosno redukciji broja radnih mjesta od 1 do 10 posto. U izvještaju se takođe navodi da su sektori u kojima će u narednom periodu doći do najviše otpuštanja, i bez novog ‘lockdowna’, poljoprivreda, ratarstvo i ribolov - 32 posto, sektor građevinarstva 28 posto, maloprodaja i trgovina 22 posto, te transport i transportna djelatnost 21 posto.

Radenko Bubić, predsjednik Skupštine Udruženja tekstila, kože i obuće, pri Privrednoj komori Republike Srpske je jasan- zdravlje svih nas je svakako na prvom mjestu, ali itekako je bitna i privreda: “Ako ostanemo bez firmi, glad će nam biti veći problem nego virus”.

I ekonomisti se slažu da bh. ekonomija ne bi preživjela novo zatvaranje. Ističu da je dovoljno otežavajuća i sama činjenica za domaću privredu što su se mnoge zemlje na Zapadu, ali i u okruženju, odlučile na novi lockdown. 

KOJA SU RJEŠENJA

Predsjednik Udruženja ekonomista RS - SVOT Saša Grabovac smatra da bi dobro rješenje bilo traženje nekog srednjeg puta, odnosno pažljive selekcije djelatnosti kojima bi se uvodila ograničenja. 

“S jedne strane, trebalo bi uzeti u obzir broj ljudi kojima bi novi lock down ugrozio egzistenciju - vlasnici kompanija i njihovih zaposleni - i budžetska sredstva koja bi bila potrebna da se omogući njihovo “preživljavanje” do prestanka pandemije.

S druge strane, treba uzeti u obzir koliko ta djelatnost utiče na povećanje broja oboljelih i zatvoriti samo one koje imaju najveći uticaj na širenje zaraze.

Sve gore navedeno treba uskladiti sa fiskalnim kapacitetima, prije svega mogućnosti zaduživanja, ali i mogućnosti smanjenja svih troškova koji se ne odnose na dva glavna cilja-spašavanje života građana i  spašavanje privrede, bez čijih bi se uplata u budžete urušio cijeli  sistem, uključujući i zdravstveni sektor”, pojašnjava Grabovac.

Ekonomista Admir Čavalić komentarišući cjelokupnu situaciju vezanu za odgovor na pandemiju u BiH, ističući da je poražavajuće to što nema nikakvih bihevioralnih mjera, opštih ciljeva poput zaštite starije populacije, niti pametnih rješenja za postojeću krizu.

Ista bi, naglašava, značila pokušaj digitalne transformacije društva, unaprijeđenje fiskalnog okvira, modernizaciju radnog zakonodavstva, poboljšavanje industrijske zaštite, statističkog izvještavanja i slično. Poseban fokus, dodaje, treba biti na jačanju kapaciteta našeg zdravstvenog sistema koji je trenutno pod najvećim pritiskom.

“Potrebno je napraviti balans između društvenih, zdravstvenih, ekonomskih i drugih ciljeva. Kako bi se to postiglo, najbolje je kontinuirano analizirati izabrane indikatore odnosno pratiti kakvi su efekti pojedinih mjera. Šta to znači u praksi?

Uzimimo npr. policijski sat ili obavezno nošenje maske u javnom prostoru. Nemamo jasnih podataka o tome koliko je prva, odnosno druga mjera doprinijela unaprijeđenju epidemiološke situacije u zemlji. Razumijevajući kompleksnost društvenih odnosa i principe bihevioralne ekonomije, moguće je da neke mjere imaju i negativne efekte -npr. bihevioralni zamor, veća okupljanja u zatvorenim prostorima itd.

Uz maksimalno uvažavanje dobrih namjera prirodnjaka, ipak se mora razumjeti da je društvo kompleksna kategorija. Pretjerana zabrana vodi bihevioralnom zamoru, pretjerana podrška privredi stvaranju zombi kompanija itd. Mora se voditi računa o svim društvenim aspektima i kroz različite modele nastojati anticipirati ljudsko ponašanje.

Ljudi nisu šahovske figure, niti postoje neki društveni zakoni kojima se vode”, pojašnjava Čavalić, dodajući da fokus naših reformi treba biti na rekonstrukciji zdravstvenog sistema, što je, ironično, i bilo definisano u okviru Zajedničkih socioekonomskih reformi iz 2019. godine. Pored toga, nužno je i da MMF postavi jasne uslove za nova kreditna sredstva.

“Sada je pravo vrijeme da se rade strukturalne reforme naše ekonomije, a koje se već unazad 10 godina odlažu”, zaključuje Čavalić.

Na kraju, navedimo i predviđanja Centralne banke BiH koja i bez novog zatvaranja snažniji ekonomski oporavak očekuje tek krajem 2022. godine.

(Buka)