Episkop Sergije: Raspinjanje Aleksandra Vučića
- Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Кad ućute, znaću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše vaskrsenje!
Piše: Episkop bihaćko-petrovački Sergije
Da živim u Beogradu ili negdje u unutrašnjosti Srbije, možda bih o predsjedniku Vučiću razmišljao na nešto drugačiji način, možda bih, kao mnogi, više bio vođen ličnim a manje nacionalnim interesima.
Ali, pošto sam monah i episkop koji živi i stoluje u manastiru Rmnju, na pustoj i surovoj granici Bosne i Like, moj pogled na život, saživot, na prilike i neprilike, uslovljen je samo jednim – željom da duhovno i biološki preživi ovo moje malo i nejako stado Hristovo, koje mi je dato na brigu i staranje.
Već tri decenije mi se brinemo da ne nestanemo, da nas ima, da ostanemo tamo gdje nas je oduvijek bilo.
Za ostvarenje ovih skromnih želja uvijek nam je nedostajala pomoć, bratska ruka i razumijevanje. Zbog toga smo više iskrvarili poslije rata nego u samom ratu, jer ratne rane niko nije želio da nam vida.
Međunarodna zajednica nije bila zainteresovana da nam pomogne, a Republika Srpska nedovoljno jaka da nas snažnije podrži.
I kada smo, od mnogo nade i gledanja u istom pravcu, za čas okrenuli glavu od matice Srbije, predsjednik Vučić je pogledao nas. I ne samo pogledao, već i pomogao, i pohodio nas, dva puta, kao nijedan predsjednik Srbije do tada.
Na tome smo mu bili i ostali beskrajno zahvalni, jer Кrajišnici pamte čak i onda kad se čini da su sve zaboravili.
Istine radi treba podsjetiti da je Srbija uložila novac u svaku opštinu i svaki grad Republike Srpske, ali i u četiri opštine sa srpskom većinom u Federaciji BiH, pa tako, zahvaljujući toj istoj Srbiji i njenom predsjedniku, imamo, kao izraz trajne ljubavi, dječije vrtiće, bolnice, puteve, hramove…
Međutim, da bi se osporilo, omalovažilo i sve predstavilo drugačijim nego što jeste, svakodnevno se ispaljuju otrovne strelice u vidu novinskih napisa i intervjua naših osvjedočenih dušebrižnika, koji strah od velikosrpskih imperijalističkih težnji, posijan od njih samih u njihovim nedobronamjernim umovima, pokušavaju izmjestiti u svakodnevicu ovdašnjih Bošnjaka i Hrvata, kojima, uvjeren sam, predsjednik Vučić želi isto što i nama Srbima – mir, napredak i dobre odnose, bez straha jednih od drugih.
Napada se onaj koji je bjesmučno napadnut u Srebrenici, pokušava se diskreditovati onaj koji je pomogao toj istoj Srebrenici, kao niko do tad, a sve sa ljudskom željom da se ratne rane izliječe međusobnim povjerenjem, da se ovdašnji narodi povežu modernim saobraćajnicima, da nam, svima zajedno, ovdje bude bolje, da svi imaju posla, da niko ne odlazi u bijeli svijet samo da bi našao posao a izgubio sve ono što ima samo u zemlji u kojoj je rođen – rođake, prijatelje, uspomene, sreću…
Кada se vidjelo da je sve teže plašiti one druge i drugačije velikosrpskim nacionalizmom, jer je ta matrica odavno istrošena, onda se došlo na ne tako novu ideju da se za sve okrive Rusi, pa da se oni drugi i drugačiji plaše njima i, naravno, Vučićem kao njihovim eksponentom.
Uzalud!
Dovoljno je pogledati čije su banke, tržni centri, gdje odlazi radna snaga i svakome će sve biti jasno. Nekome je, očigledno, dosadio mir i napredak, pa bi sada, osokoljen rezultatima američkih predsjedničkih izbora, da „raspakuje Dejton“, da ponovo otvori stare rane, da ubije i ono malo nade koje imaju ovdašnji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, željni mira i povjerenja, željni svoje djece iz Njamačke, unučadi iz Irske, prijatelja iz Amerike.
Bosna i Hercegovina u kojoj živim, u kojoj služim i u kojoj ću kosti ostaviti, ima komparativne prednosti:
Hrvatska pomaže Hrvate, Srbija Srbe, islamski svijet Bošnjake. Ako nam umovi i srca nisu tijesni, u ovoj zemlji ima mjesta za sve i svakoga.
Nije ovoj raspetoj zemlji problem Aleksandar Vučić, već frustracije onih koji bi da ovu zemlju kroje po svome, a u toj političko-krojačkoj zamisli ovdje bi bilo Srba tek toliko da dekorativno ukrase vjerski i nacionalni monolit zamišljen u nekom od mračnih centara moći.
Znam da to predsjednik Vučić ne bi dozvolio, baš kao ni predsjednik Dodik, kao ni svaki drugi čestiti Srbin kojem je stalo da iza nas nešto ostane u ovoj lijepoj i strašnoj zemlji, koja nije i neće biti ničiji plijen, već prostor u kojem će život nadjačati smrt, u kojem će biti brojnije nove kolijevke nego radne vize, u kojem će komšija vjerovati svome komšiji kao bratu rođenom.
Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Кad ućute, znaću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše vaskrsenje!
(BN TV)
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
Komentari (42)
martin brod
Episkop Sergije je buducnost SPC i u skorom vremenu ga vidim na celu SPC.
popa
Lepo ovo smisljeno i na jedan veoma kulturan nacin napisano,samo malo se sve pokvari kad spomenu ovu nesrecu (necu ni ime da spomenem). Zar vi svestenik ste kod ociju coravi ili vas stvarno taj rudonja omadjio. Pa on je odgovaran za narod sto pati i sto smo dotakli dno. Nemorate meni da vjerujete-uzmite samo snimke od njegovih izjava, pa ce vam sve biti jasno.
Nesa
Nije da ponižavam bilo čiju žrtvu, ali meni je Vučić simbol patnje i stradanja svog naroda, simbol žrtve za drugoga i bolji svijet. Isus se jeste išao javno razapinjati da bi pokazao svoju poentu ali krst koji Vučić nosi svakog dana za svoj nebeski narod mnogo je teži.
Petar
Vučiću varaš se ako misliš da pomažeš Srbima u Republici Srpskoj, da li svesno, ali ipak vjerujem da je zbog neobavještenosti, ti pomažeš Dodiku i njegovom režimu i diktatura koji obespravljuju i ponižavaju ovaj narod u nedogled. Kad " svežeš Dodika na kraći lanac" da ti što manje prilazi tad će tvoja pomoć Srbima u Republici Srpskoj biti mnogo značajnija.
Gogi
Napokon jedan dobar tekst i realan
Gruja
Sto hitnije razdvojiti crkvu i drzavu po ugledu na moderne zemlje. Ne placaju poreze, a grade zgrade. Isto kad bih ja isao da svetim vodicu.
Svetozar
Pa gdje trpate tog majmuna Dodika sa Vučićem niti je čestit niti je srbin,nemojte ga više dizati njemu je kraj svakako,ako nevidite i neznate šta je jada nanio ovoj republici Srbskoj onda ga bar obiđite,on stvarno ne zaslužuje bilo kakvo pominjanje.
Mala Lasta
Vladiko, spominjanje Dodika u ovom tekstu je bas greska.
Samy
Možda je crkvi dobro krenulo.
???
Najlošija stvar je kada se pomijša istina i neistina. Ima istine u ovoj priči, o teškom životu, o pomoći Srbije, ali se treba zapitati iskreno zašto je život težak i da li se nešto može promijenitk. Npr., šta ti vozi i kako živi glavni banjalučki vjerodostojnik kao i mnogi drugi crkvenodostojnici širom Srpske? Kako žive i koliko troše naši političari, njihova djeca i porodice? Kako žive razni tajkuni, mnogobrojni bezljebovići po kancelarijama javnih firmi i institucija, o tome pričaj moj vjerniče ako imaš prave vjere. Kada bih te probleme riješili ne bi nam trebale mrvice pomoći iz Srbije ili bilo koga. Od Srbije smo dobili 20, 30, 100 miliona, a dug nam je 5 milijardi, gdje su milijarde? I na kraju, vjeruj u Boga, posebno ti kao svešteno lice, jer Bog je najveći a ne Vučić ili bilo ko drugi.
Urke
Vase preosestenstvo, pa vi i ne znate da Dodik nije predsjednik. I vi ako imate ikakvog uticaja, spasite Republiku Srpsku od Dodika a za Vucica vam je skoro svaka na mjestu.
Zivio
Vucic i Dodik i neka nam stalno vako dobro bude..
Krajišnik
Više se o Republici Srpskoj brine Vučićić,nego ova naša budala. Sve je raskućio i uništio,sva politika mu se svela na kupovinu papaka,kradju,manipulaciju,podjele i kontaminaciju srpskog naroda. Vučiću,spašavaj nas,dok nije kasno!
Veljko
Briljantno.
Romanija
Odličan tekst!
Bane
Vaše preosveštenstvo, svaka vam je na mjestu,osim jedne,nije Dodik patriota kao Vučić, jedina zamjerka zbog ubacivanja njegovog imena u ovaj patriotski kontekst.
Njegoš
Ova zadnja rečenica je suština: "Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Кad ućute, znaću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše vaskrsenje"
Vukašin
Svaka čast ovom časnom i vjernom našem srpskom episkopu, pametno zvori,posebno mi se svidja ova zadnja rečenica.
Nemanja
Vučiću neka te Bog čuva,a ti spasi nas od od ovog zla Milorada Dodika, svojim glupim postupcima,doveo nas je na rub propasti.Sve je iznutra uništio.
Nada
A što spomenu onu spodobu i sve pokvari!
Nikola
Vučić je snažan i moćan i svi udarci će ići prema njemu.Nedaj se Aco Srbine,tvoj narod je iz tebe.
Miloš
Neće Vučiću biti lako, sve oči su uprte u njega!
realnost
Istina je mnogo gorca, ali i vaskrsenje nam dobro dodje jer treba pozitivno razmisljati.
Znalac
Hm, otkad to Njemacka okupacija Evrope, Balkana, Srbije i Srpske postade nas interes ?!
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.