– To je dete, i naša je, sve se desilo u Jasenovcu, i više nego u filmu. Poznajem njenu porodicu, to su čestiti ljudi. Ona je kulturna i lepa devojčica. Često je prolazila pored moje kuće, deda je vodio u školu do četvrtog razreda. Ona je na ponos selu, moram otići da čestitam, nema šta – istakao je Gavrilović.
Sreflije su udaljene petnaestak kilometara od Kozarske Dubice. Put od Biljanine kuće do škole nije tako lak jer pešači dva kilometra kroz šumu, do autobuske stanice. Ovuda, autobus ne može jer je put uzak a na mestima blatnjav i gotovo neprohodan, naročito kada zazimi ili se okiša.
- Kada nas je nastavnica nemačkog jezika Mara Krnjaić obavestila da dođemo na razgovor za film, ja se u početku nisam prijavila. Smatrala sam da to nije za mene. Nisam imala nikakvog glumačkog iskustva, kao ni drugi u mojoj porodici. Verovala sam da je to za drugu decu, iz gradova, ne za nas iz udaljenog sela, iz planinskog kraja – iznosi Biljana početne dileme koje su je pokolebale.
Ipak, nastavnica nemačkog je bila uporna, nije odustajala i njena učenica je prihvatila izazov, odlučila da stavi na probu svoj glumački talenat.

- Dali su nam da čitamo tekst iz filma… To sam prihvatila bez velikog očekivanja, odgovorila na sve što je od mene traženo i, po malo, zaboravila na sve. Posle tri meseca, kada su javili da sam baš ja izabrana za glavnu ulogu, bila sam u neverici… Najteže mi je bilo u to ubediti svoje ukućane, najviše stariju sestru – priseća se Biljana prvog koraka, kada su se pred njom širom otvorila filmska vrata.
Njena sestra Dajana, uključuje se u razgovor. Ona priznaje da nije verovala da će Biljana dobiti filmsku ulogu.
– Meni je to delovalo nestvarno, pitala sam se kako da ona dobije glavnu ulogu pored toliko “pravih” glumaca. Smejali smo se na takvu priču ali kada je pobedila na tom izboru, shvatila sam da je to već nešto ozbiljnije – rekla je Biljanina sestra Dajana, učenica prvog razreda Ekonomske škole u Prijedoru, kojoj je takođe pripao deo sestrine slave.
Nju sada, kaže, vršnjaci i školski drugovi oslovljavaju Darinom sestrom.

- Kada je Biljana dobila poziv za snimanje, i otišla sa filmskom ekipom, nismo znali kako će to sve izgledati. Ona nam je slala poruke, pričala o svemu ali, dok nismo pogledali film na televiziji, nismo bili svesni da je Biljana, koju sada svi oslovljavaju kao Daru, tako dobro odigrala uzlogu – ispričala je Dajana Čekić za Srpskainfo koja o snimanju filma ima mnogo lepih impresija. Sve ih spontano reda u album glumačkih uspomena.
- Budo mi je baš bio težak, da ga nosim… To su tri brata u jednoj ulozi ali je jedan od njih, Luka, bio najviše u kadru. Njega su slikali krupno a Simona i Jakova, malo šire. Kod druge dvojice, sličnost je velika, nemoguće ih je razaznati ali su sva trojica drugačiji po ponašanju. Zato je za različite situacije, uvek na snimanju bio po jedan od njih – prepričava Biljana doživljaje sa snimanja filma.
Biljan Čekić je na snimanju filma “Dara iz Jasenovca” sklopila prijateljstva, probudila u sebi glumačke ambicije.
- Ne znam koju srednju školu ću upisati ali posle ću, sasvim sigurno, na Akademiju dramskih umetnosti. Moj uzor, neko koga mnogo volim je Miloš Biković, on je zaista lep i dobar glumac. Voleli bih da ga upoznam, to mi je velika želja – otkrila nam je Biljana svoje glumačke simpatije i planove.
Božidarkina sudbina
U obližnjoj Velikoj Žuljevici 1940. godine rođena je glumica Božidarka Frajt. Godine 1942. za vreme Kozaračke ofanzive ustaše su streljale njenu majku Vidu, a jednogodišnju Božidarku Grublješić zajedno s hiljadama kozaračke dece proterali, prvo u logor u Sisku, a zatim u prihvatilište Crvenog krsta u Zagrebu. Tu su je usvojili Katarina i Stjepan Frajt, supružnici bez dece, koji su je odgajili kao svoju i dali joj prezime. Tek je 1976. godine saznala svoje pravo poreklo, kada ju je pronašla njena tetka Dara Grublješić, prvoborac s Kozare i ispričala joj istinu.

Od Pucara do Holivuda
Željko (Džek) Dimić iz sela Pucari kod Kozarske Dubice, koji je diplomirao glumu na Li Strazberg Institutu u Njujorku 2001. godine u klasi profesora Majkla Margota, ostvario je svoj dečački san odigravši osamdeset filmskih, pozorišnih i TV uloga. Njegov glumački početak je u vezi sa gostovanjem Josipa Pejakovića u Dubici, sedamdesetih godina prošlog veka.
- Tada sam se ohrabrio, prišao mu i rekao - ja ću ovo jednog dana igrati, biću glumac kao ti. On se nasmejao, potapšao me ljubazno i rekao - da si ti meni živ i zdrav, videćemo… – priseća se Željko Džek Dimić, holivudski glumac poznat po ulogama u serijama “Red i zakon”, “Havaji 5-0”, “Kasl”, “Odstrel”, “Lilihamer”, “CSI”, “Elementarno”, “Startap”, “Crna lista”… U selu Pucari žive njegovi roditelji Bosa i Vlatko, rodbina i mnogo prijatelja. On je sada stanovnik Njujorka. Ameriku, kaže, voli, ali rodno mesto, svoju porodičnu bazu, zavičaj ne zaboravlja.
(Srpskainfo)
Komentari (21)
ШВРЋКО
Биљана,Дара је наше благо.Свака част на професионално одиграној улози.Дете из добре,честите и поштене породице. Све похвале за филм свима.
Mrki
Fin filim I treba snimati da se neaaborave desavanha koha su bila te 41 do 45 gidine A Treba napraviti i kedan filim O ovim novojim desavanjima od 92 do 95 sta se desi za nesrbe u tom istom pokozarju Samo sto nebi Jasenovc nego Tomasica Keraten i da nenabrajam Mnoga mhesta
benito
sarmota je ova dešavanja koristi u cilju dnevne politike.
Prijedorčanin dipl.ing.
A jest nas koštalo lažno bratstvo i jedinstvo. Ugradili smo živote za veću državu da bi oni koji su skinuli sa sebe breme zločina opet okrenuli leđa 1992.
Мартина
РЕ: Зарада је лијепа. Има двије стране. Тема је нешто друго. Али има их који је разумију. Данас видим у људима земљотресе, зову их инфаркти. Живот је леп који зна да га живи. Зло је надувана тврђава. Кад је таква нама малим честицама, није домен уништења, старења, али и то је све мање.
Bn
Meni je baka sa 14 godina bila u Jasenovcu, tako da sam ovaj film gledao prvih 10 minuta... Ova djevojcice i svi glumci su za mene heroji, a Dijana Vukosavljević u Republici Srpskoj nema spomenik. Hvala joj
Rudar
Zaista sam odusevljenj Biljinoj ulogi u ovom filmu ali zaista se vise vise nikad ali nikad ne ponovilo nikom jer je film jako uzasan i potresan zaista sam bio tuzan i zgrozen pozzz od Rudara tuzla
Zoka
Moja majka je oca izgubila u Jasenovcu,ali do sada je samo mogla pretpostavljati šta su im tamo radili.Film je gledala jecajući.
nedjo
Ja vjerjem dasu napravljena zlodjela ali ovo mi djeluje na nabrijavanja za neko lose vrijeeme ostavimo to povjesnicarima neka oni se bave prosloscu a s ovim se samonabrijavaju ovi mladi narastaji na sve strane
Zarada je lijepa.
Koliko je djete sad teško?
Za banja luku
Doživotno joj hvala, da bude nas drugi Sirogojno
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.