Skandalozan postupak Mladih socijaldemokrata

Najnoviji slučaj iz Dragočaja, naselja na periferiji Banjaluke, gdje su Mladi socijaldemokrati (MSD) organizovali događaj za djecu u dvorištu tamošnje osnovne škole, pokrenuo je raspravu na društvenim mrežama o tome da li je u ovom slučaju riječ o zloupotrebi mališana i ko je odgovoran za to političke partije ili roditelji.

Nije ovo prvi slučaj u kojem neka politička stranka organizuje neki događaj za mališane. U tome ne bi bilo ništa sporno da se na tom događaju ne promoviše vlastita stranka, bilo ona iz vlasti ili opozicije.

Borba za nove članove

Od dijeljenja paketića, preko kreativnih radionica, pa do organizovanja zabava za mališane, sve uz logo političkih stranaka, slika je koju je javnost često imala priliku da vidi u gradovima i opštinama širom Republike Srpske.

Vrijeme praznika ili izbornih kampanja je posebno idealno vrijeme da političke partije pod maskom podjele poklona preko djece uberu koji politički poen, razgovaraju s roditeljima i pokupe simpatije možda budućih članova.

Nije rijetkost ni da narodne poslanike, odbornike, šefove stranaka ili (grado)načelnike viđamo u neformalnom druženju s djecom, a te fotografije se potom plasiraju na društvenim mrežama tih političara.

Mediji

Isto tako, često možemo vidjeti stranačke funkcionere koji posjećuju domove, vrtiće, bolnice i djeci dijele poklone, a potom sve to plasiraju u medije i na društvene mreže.

I dok bi tako nešto u zapadnjim zemljama bilo kažnjivo, kod nas zloupotreba djece, kao i mnoge druge stvari, postaje gotovo prihvatljivo u društvu.

Iz institucije Ombudsmana za djecu Republike Srpske ranije su već upozoravali da djeci nije mjesto na stranačkim stranicama, društvenim mrežama, fotografijama s političarima, bilbordima, tribinama ili posterima, niti da događaji koji se organizuju za mališane trebaju nositi obilježja stranaka. Njihovi apeli, međutim, do sada nisu urodili plodom.

Nije zabranjeno da stranke organizuju djeci svojih članova proslavu, radionicu ili dodjelu paketića, ali onda treba jasno staviti do znanja o čemu je riječ.

Ne biraju sredstva

Politički analitičar Darko Kuzmanović kaže da godinu i po dana prije opštih izbora 2022, koji će za sve na neki način predstavljati situaciju “biti ili ne biti”, možemo reći da je izborna kampanja uveliko počela.

Sredstva se, kaže on, već sada ne biraju i možemo samo zamisliti kako će samo izgledati naredno političko ljeto.

Međutim, u svemu tome djeca su, kako kaže Kuzmanović, populacija koja bi trebala i morala biti pošteđena i ostati izvan naše sumorne političke svakodnevice – gledano s aspekta ljudskih prava i samog zakona, ali i iz moralnih razloga.

Prema njegovim riječima, djeca treba da žive djetinjstvo, a ne da različite političke partije i pojedinci u cilju sticanja direktne političke koristi preko njihovih leđa ostvaruju svoje političke i druge ciljeve.

– Jučerašnja organizacija događaja za djecu od strane MSD, koji predstavljaju omladinski pogon SNSD, skandalozan je i nedopustiv. Koristiti djecu za ličnu i partijsku promociju je neprihvatljivo, a ako je ovo bio jedan od pokušaja da se “priđe narodu”, onda bih to okarakterisao kao veoma loš pokušaj – smatra Kuzmanović.

Indoktrinacija

On kaže da postoji mnogo drugih načina za pridobijanje glasova, a ne da se to čini preko djece, koja uopšte nisu i ne mogu biti svjesna da su predmet politika, koje uopšte ne biraju sredstva da dođu do cilja, tj. glasova.

Kuzmanović ističe da ovo nije prvi put da se djeca zloupotrebljavaju u političke svrhe, jer su i ranije to činile neke opozicione partije.

U sociološkom smislu, kaže Kuzmanović, radi se o klasičnoj indoktrinaciji dječije svijesti i kreiranja kulta partije i ličnosti od najmlađih dana, a političke partije u ovakvim situacijama imaju svoju računicu i vrlo dobro znaju šta rade.

Kuzmanović ističe da u toj priči niko nije čist ali djeca moraju da budu na prvom mjestu i da žive djetinjstvo. Dodaje da to dovodi do zaključka da organizacija dječijih događaja pod okriljem političkih partija ne bi smjela da se odvija.

– Međutim, velika je razlika kada jedna politička ličnost posjeti školu ili se druži s djecom u svojstvu funkcije koju obavlja od druženja iza kojeg stoji politička partija. Tu treba napraviti jasnu razliku, iako je ta granica veoma tanka i zavisi od samog vremenskog intervala, kao i od toga, da li političar ostvaruje kontakt s djecom kao dio institucionalnog aparata ili predstavnik političke partije kojoj pripada – smatra Kuzmanović.

Nekažnjena praksa

Ističe da je opštepoznata činjenica da je politička zloupotreba djece oštro zabranjena svim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, pa se u svemu tome postavlja logično pitanje gdje su i zašto ne reaguju  sve te nevladine organizacije u BiH, koje se očigledno samo deklarativno bore za zaštitu prava djece.

Kuzmanović je mišljenja da političke partije i pojedinci koji svoju direktnu političku promociju vrše preko leđa najmlađih i najosjetljivijih treba da budu i novčano i u svakom drugom smislu  kažnjeni.

– Međutim, u državi u kojoj jedan političar koji dijeli djeci novac u jeku predizborne kampanje ostaje nekažnjen, mi se nemamo čemu nadati. Ombudsman za djecu ne reaguje, UNICEF, institucije – sve je praktički zakazalo i najstravičnije u cijeloj priči je činjenica da zloupotreba najmlađih u političke svrhe postaje sasvim normalna i  prirodna – napominje Kuzmanović.

Navodi da, takođe, ne treba zaboraviti da je u svemu tome i odgovornost roditelja ogromna.

Kazne

U razvijenijim zemljama, kako ističe Kuzmanović, ovim pitanjem  bi se pozabavili svi, a socijale službe bi sigurno u rekordnom roku zakucale na vrata roditelja koji bi svoju djecu izlagali ovakvoj vrsti politikantstva.

Kuzmanović poručuje da bi roditelji morali da znaju da djeca ne smiju da budu predmet političkih potkusurivanja i nečijeg političkog marketinga, pa bi stoga i oni sami morali da budu prvo upozoreni, a onda i drakonski kažnjeni.

– Takođe, bilo bi dobro kada bi se za same roditelje mogle organizovati edukacije gdje bi oni bili upozoreni koliku štetu nanose vlastitoj djeci vodeći ih na predizborne skupove i vršeći, svjesno ili ne, pritisak na njih u pogledu političke orijentacije. Međutim, postavlja se pitanje da li uopšte postoji interes institucija za tako nešto – navodi Kuzmanović.

On naglašava da su pojedini modeli ponašanja poput bahatosti, nevaspitanja, osionosti, vulgarnosti (…), zahvaljujući nekoliko pojedinaca na našoj političkoj sceni, postali normalan, pa čak i poželjan model ponašanja.

– Politička zloupotreba djece je još opasnija i ona se, za dobrobit cijelog društva, svim raspoloživim sredstvima mora zaustaviti. Što prije – zaključuje Kuzmanović.

(Srpskainfo)