Evo kako se Džombić branio od optužbi na sudu

Investiciono – razvojna banka Republike Srpske (IRB) dala je 2012. godine kredit ovom preduzeću za rekonstrukciju kotlova i promjenu energenta.

Međutim, novac je potrošen nenamjenski, a dug nije vraćen, pa je Džombić kao predsjednik velikog kreditnog odbora u IRB-u označen kao glavni krivac.

Svjedočeći u svoju odbranu Džombić je kazao da  je za vraćanje kredita garantovala „Alumina“ te da je to bilo i više nego dovoljno da se on odobri.

„’Alumina’ je bila garancija za vraćanje kredita jer je dobro poslovala. Riječ je o jednom od najuspješnijih preduzeća u BiH koje ima prihode od 400 miliona maraka i dobit od 27 miliona KM. Uvođenjem nje kao jemca ispunjeni su uslovi IRB-a, jer je ‘Alumina’ bila u istoj obavezi kao i dužnik“, rekao je on.

Inače, „Energolinija“ je prvobitno odbijena za kredit i to u znatno manjem iznosu.

Prije nego što će ovo preduzeće ponoviti svoj zahtjev u januaru 2012. godine, Džombić je ispričao da je dobio hrpu dopisa kojima je traženo da se kredit odobri.

Njemu su pisali iz „Boksita“, kao najvećeg partnera „Alumine“, grada Zvornika, Privredne komore i drugih privrednih društava vezanih za poslovanje sa ovom kompanijom.

Svi ti zahtjevi objedinjeni su u informaciji koja je zatim razmatrana na sjednici Vlade RS.

„Zaključak prema IRB-u je bio da se ide u obradu i zaključivanje kredita. Postojao je opšti konsenzus da se proizvodnja spasi, a da se investicija podrži. ‘Energolinija’ je radila za ‘Aluminu’, a bila je suočena sa rastom cijena gasa pa su trebali instalirati kotlove na ugalj koji je dosta jeftiniji. U slučaju da fabrika stane 5.000 ljudi bi ostalo bez posla“, ispričao je Džombić.

Džombić tvrdi da nije vršio pritisak na kreditni odbor

Rekao je da nije vršio pritisak na članove kreditnog odbora da se odobri kredit, a što su i oni ranije potvrdili u svojim svjedočenjima.

“To nisu bili poslušnici. Bili su postavljeni da daju svoj doprinos“, rekao je on.

Inače, nakon što je „Energolinija“ nenamjenski potrošila pare od kredita koji usput nije vraćala, IRB je počela da tereti „Aluminu“ kao žiranta.

“Alumina” je novac vraćala sve do momenta dok u „Energoliniji“ nije otvoren stečaj.

Nakon toga „Alumina“ pokreće sudski spor protiv IRB-a i traži da joj vrati milionski iznos koji je kao žirant platila, a njenu tužbu prvostepeni i drugostpeni sud su prihvatili i obavezali IRB da joj vrati novac, što su ovi i učinili.

Međutim, nedavno je došlo do obrta jer je Vrhovni sud je usvojio  reviziju IRB-a na presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci na osnovu koje je banka “Alumini” morala da vrati 6,1 miliona maraka i vratio je na ponovno odlučivanje.

Džombićev Advokat Zoran Bubić, podsjetio je da je novi predsjednik uprave „Alumine“ Zoran Stevanović nedavno izjavio da je spreman na kompromis i rješenje  koje bi išlo u pravcu vraćanja spornog kredita.

To bi po njegovoj ocjeni dalo potpuno novi kontekst cijelom slučaju.

Tužilac Radenko Janković je rekao da je Džombićevo svjedočenje kontradiktorno te da se ono u pojedinim dijelovima razlikuje od onoga što je rekao u istražnom postupku.

Tražio je i da se zbog novih okolnosti angažuje vještak ekonomsko – finansijske struke, što je sud i prihvatio.

Na njegovo pitanje da li je pored „Energolinije“ ranije postojao sličan slučaj u kojem banka daje kredit veći od traženog, Džombić je izjavio da se ne sjeća.

Priznao je da se u tom periodu sastajao sa direktorom IRB-a Milenkom Pavlovićem, ali je takođe zaboravio da li su ti sastanci bili na njegovu ili Pavlovićevu inicijativu.

(Capital) Foto: BIRN