Ko nas to predstavlja: Umjesto da jačaju poziciju BiH, šire narko – kartelske veze

Diplomatija je balansiranje između velikih. Diplomatija donosi međunarodne investicije. Osim u Bosni i Hercegovini.

Birani prema ličnim i partijskim interesima, kod nas, diplomate, umjesto da jačaju poziciju BiH, šire narko – kartelske veze. Koga to šaljemo u diplomatiju, i koliko je uopšte karijernih diplomata u međunarodno – konzularnoj mreži?

Slučaj počasnog konzula Bosne i Hercegovine u Panami, Fatiha Kola, državljanina Turske, čiju povezanost sa narko kartelima ispituje i Tužilaštvo BiH, u fokus vraća pitanje o stanju diplomatsko-konzularne mreže.

Iako je Predsjedništvo BiH smijenilo Kola, nameće se logično pitanje – kako uopšte neko ko ne pripada konstitutivnim narodima u BiH može da ih predstavlja u svijetu? Možda je problem i u tome što Bosna i Hercegovina i dalje nema Zakon o spoljnim poslovima?

A nema ga, jer je spoljna politika produžena ruke unutrašnje, koja Bosni i Hercegovini nije jača strana. I sve se svodi na onu „nemoj se ti miješati meni pa neću ni ja tebi“.

Nakon afere Dva papka, koja je kao bomba odjeknula u javnosti u vrijeme premijerskog mandata Željke Cvijanović, sada je prati i skandal imenovanja konzula u Panami.

Fatih Kol je imenovan prošle godine za počasnog konzula u Panami jednoglasnom odlukom Predsjedništva BiH, a na prijedlog upravo Željke Cvijanović.

 „Upravo sam zatražio na posljednjoj sjednici Kolegijuma da Željka Cvijanović kao član Predsjedništva iz RS, da podnese izvještaj o kadriranju, ona je najpozvanija. Ona treba da kaže zašto su Bošnjacima dali i bezbjednost i spoljnu politiku, SNSD su interesovale samo finansije i pare i sad vidimo posljedice svega toga.“, rekao je Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red.

Posljedica takve politike je i potez Zlatka Lagumdžije, stalnog predstavnika BiH pri Ujedinjenim nacijama, koji je predložio rezoluciju o Srebrenici.

Sve je to nastavak prakse da bh. diplomate pokreću pitanja koja se tiču BiH, ali bez jednoglasnog stava tročlanog Predsjedništva BiH, koje je po Ustavu jedino nadležno za spoljnu politiku.

 „Postići takvu jednu situaciju da postanete jedan od najomraženijih naroda u svijetu, to je nimalo dobra diplomatija. Ključna promjena je da neko sjedne i dobro sve osmisli, strategiju i sve i najbitnije je naučiti da ne može da se govori NE, nego DA, ALI.“, kaže Slobodan Šoja, bivši diplomata.

„ Da u Ministarstvu spoljnih poslova BiH nema nikakav interes, Republika Srpska je pokazala jer u Ministarstvu spoljnih poslova ima samo jedan od 7 rukovodilaca. Način na koji su se obračunali sa starijim kadrovima je slučaj Mladena Ivanića koji je, dok je bio član Predsjedništva, uspio da riješi ponovno pokretanje tužbe protiv Srbije od strane bošnjačkih političara. Oni su ga eliminisali i ne koriste njegovo iskustvo koje godinama sticano u tom polju.“, poručuje Mladen Bosić, poslanik SDS - a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Karijernih diplomata je sve manje. Bosna i Hercegovina nikada nije donijela Zakon o spoljnoj politici, a osoblje za ambasade šalje se u svijet po ideološkoj, političkoj ili prijateljskoj i porodičnoj liniji.

Zbog nedefinisane spoljne politike, diplomatsko-konzularna mreža u BiH, duže od dvadeset godina služi za udomljavanje stranačkih kadrova.

„Da bi se to popravilo, prije svega treba donijeti strategiju o spoljnoj politici 2024. - 2030., koja je istekla još u martu 2023. Neophodan je Zakon o spoljnoj politici, potrena je analiza svih diplomatsko – konzularnih predatvništava širom svijeta.“, poručuje Branko Nešković, diplomata i publicista.

Bosnu i Hercegovinu nerijetko u svijetu predstavljaju ljudi koji nemaju elementarne kvalifikacije da se bave diplomatijom. Dešava se i da je novoimenovanim ambasadorima to prva diplomatska misija.

Najbolji primjer je Milan Tegeltija, poznat po aferama Potkivanje, koji je imenovan za bh. konzula u Rijeci, a i tu je svoje prste uplela opet Željka Cvijanović.

(BN)