Lažno patriotsko djelovanje najveća je Dodikova izdaja Republike Srpske

Ona kaže da je zapravo njegova lažna patriotska retorika i lažno patriotsko djelovanje, najveća izdaja same Republike Srpske koja je pod njegovom vladavinom došla na udar velikih sila, a da nas je on posvađao sa cijelim svijetom, bez da smo imali i najmanju korist u sudaru sa svjetskim silama.
 
„Lažno zaklinjanje u narod i Srpsku sa svakim novim „otcjepljenjem“ dovelo je do toga da položaj Srba u Bosni i Hercegovini i regionu postaje sve teži“, tvrdi Trivićeva, te dodaje: 
 „Za sve što je pogubno uradio po Republiku Srpsku i srpski narod, opravdanje i optužbe našao je u opoziciji. Кakvo licemjerje!“
 
Trivićeva kaže da su izlaskom na izbore sve rekli sami o sebi, te da će Dodikov Izborni zakon biti zaboravljen po principu „svakog čuda tri dana dosta“. Dodaje da galama Dodika i družine ne može sakriti činjenicu da je žaba progutana.
 
Jelena Trivić smatra da se vrhunac Dodikovog licemjerja ogleda u njegovim lažnim optužbama vezanim za Rezoluciju u Srebrenici u kojoj opet vidi opoziciju. Ona kaže da je te optužbe vrlo lako demantovati sa nekoliko riječi: Zlatka Lagumdžiju u Ujedinjene nacije imenovalo je Predsjedništvo u kojem sjedi Željka Cvijanović.

Dodaje da je saglasnost za imenovanje Lagumdžije dala upravo Željka Cvijanović, po nalogu Milorada Dodika, uprkos lošem iskustvu koje su Srbi imali i sa Lagumdžijinim predhodnikom na ambasadorskoj poziciji Svenom Alkalajem, čijem imenovanju se nije protivio Dodik, koji je tada bio član Predsjedništva BiH. Trivićeva podsjeća da je Alkalaj samostalno i autonomno djelovao, kao što to sada čini Lagumdžija.
 
„Dodik i Željka su se pokazali i kao nesposobni, i vrlo maliciozni po pitanju Rezolucije o Sreberenici koristeći je za unutrašnji obračun sa opozicijom, ali ništa normalnije se nije moglo očekivati od čovjeka koji je predao jasenovačku građu Hrvatima, trgujući tako kostima jasenovačkih novomučenika“, navodi Trivićeva. 
 
Ona napominje da je odlaganje glasanja o Rezoluciji o Srebrenici u više navrata rezultat napora rukovodstva Srbije, posebno predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji mjesecima preduzima snažne političke aktivnosti kako bi ova Rezolicija imala što manju podršku članica UN-a. Ističe da istovremeno, nikakve, ali baš nikakve aktivnosti nismo vidjeli od Željke Cvijanović, koja je morala da zakaže vanrednu sjednicu predsjedništva BiH po ovom pitanju, jer spoljnopolitičke aktivnosti moraju da budu usaglašene na nivou predsjedništva BiH.
 
„Dodikova retorika od 2006. godine jeste obojena velikim pričama, velikim lažnim riječima, navodima o samostalnosti Srpske, ali su rezultati takve politike ostali pogubni po Srbe, Srpsku i Srbiju. Vjerujem da su danas više nego ikad svi toga svjesni“, zaključuje Trivićeva.

(BN) Foto: Arhiva