Čovjek kog ne možete slagati - stručnjak za detektor laži
Ostoja Krstić, poznati stručnjak za detektor laži i penzionisani univerzitetski profesor rekao je u Jutarnjem programu BN TV da je njegov put bio trnovit, od seoskog siročeta, koje je nosilo siromašne košulje u djetinjstvu, od bosonogog dječaka koji je kročio u Beograd, da bi kasnije dobijao značajna međunarodna odlikovanja i postigao nevjerovatan uspjeh. Objavio je 88 radova u naučnim i stručnim časopisima od kojih 21 na svetskim jezicima.
Ostoja Krstić, čovjek kog ne možete slagati – stručnjak za detektor laži.
Prvo je završio Višu pedagošku školu, a u policiju ulazi sasvim slučajno. Kao student bio je odabran kao jedan od 30 saobraćajaca koji će uljepšati ulice Beograda. Uslijedile su godine rada na poligrafu u Policijskoj stanici "29 novembar", kako Krstić kaže daleko poznatoj i ozloglašenoj stanici.
„Ako se govori o ubistvima imao sam sreću i nesreću. Ne samo sa onim čovek na čoveka, jednostruka ubistva, nego i četvorostruka i višestruka. Treba to slušati. Jer sam imao čast i sreću, ja uvijek to kažem, to što studenti mene pitaju i kažu kako mu čestitate, a on ubio čovjeka. E da ja njemu nisam, kad je donio odluku da kaže istinu, pružio ruku, on bi zaćutao i zavukao se u svoju ljušturu“, kaže prof. dr Krstić.
Postao je doktor nauka iz oblasti bezbjednosti-smijer kriminalistike, napisao je 88 stručnih radova od kojih 21 na svetskim jezicima, kao i nekoliko romana. Poslednji roman prof. dr Krstića „Teret nasljeđa“ u publici je prihvaćen sa oduševljenjem.
To je, kaže, njegova životna priča, u kojoj od rođenja do penzionisanja traga za zavičajem, to je i povratak u zavičaj, rodni Batković, koji je bio, na neki način, i njegov životni zavjet. Istovremeno, to je i put traganja za istinom.
„Ja sam svoj teret, teret nasljeđa, taj teret o kome se toliko priča živio… Ja nisam želeo da rasplačem čitaoce. Dobijao sam svakakve poruke, pozitivne… Jedna čitateljka je napisala da sljedeći put uz knjige dijelim i papirne maramice.
Moj teret nosim sa sobom, navikao sam se i gdje god sam mogao, da se izdignem iznad toga. Bilo je padova, uspona, zastoja, te tri ravni, uzlaz, ravan, silazna i tako… Nije bitno koliko puta padate u životu, bitno je koliko puta ustajete“, priča emotivno Krstić.
Krstićeva najprodavanija knjiga je "Zanimljiva kriminalistika", u kojoj je opisano 460 najinteresantnijih slučajeva širom svijeta na kojima je radio kao poligrafista u kojoj oktiva i ko je pokrao Sofiju Loren, sa kojom je, kako kaže, htio to ili ne pio kafu, a to je bio san mnogih dječaka i djevojčica.
(BN)
Povezane vijesti
Komentari (7)
Ja
Bravo profesore
Yu
Da prikopcas Dodika na taj aparat on bi slago i aparat i tebe kako je programiran.
Ha Ha
Jedini njegov "detektor",bile su ruke i noge, kojima je prebijao ljude,po nekada i pendrek,kada ga zabole ruke i noge. Za vrijeme komunizma,neki su priznavali i ono što nisu učinili,upravo da bi izbjegli "detektore",tipa ovoga. Svi mi,kada ostarimo,glumimo nevinašca.
Respekt
Za gospodina Krstića,i kritika državi Srbiji,koja nije dovoljno angažovala gospodina,koji poznaje posao koji radi.Stiče se utisak da,i u Srbiji vlast ne mari za istinu,čak naprotiv,
+
Svaka čast
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.