Prekomjeran uvoz ugrožava domaću proizvodnju mesa

“Prvo sam držao sam krave, pa sam tovio junad, međutim stao sam. Dvije, tri godine kad radim džaba jednstavno tonem”, kaže Stevo Radić, poljoprivrednik iz Gornjeg Crnjelova kod Bijeljine. 

Računica jasna - računa nema, jer tžište je preplavilo uvozno meso. 

“I mi nemamo kud. Prvo kad stigne naše da prodamo nemamo kome. Kad dođe da prodamo onda mi koji smo u sistemu PDV-a mi moramo da dajemo jeftinije da bi prodali”, žali se Radić.

“Proizvodnja u BiH je bila negdje između 25 i 30 hiljada bikova. U tom vremenskom periodu 2015., 2016. godine, mi smo za Tursku izvozili od pet do šest hiljada tona. 2019. i 2020. godine se to smanjilo na 2.000 pa na 1.000 tona i to je obeshrabrilo same proizvođače”, kaže Ljubomir Stevanović, poljoprivredni proizvođač iz Amajlija.

Kad sigurnosti nema i proizvodnja se gasi. Poseban udarac zadaje uvoz smrznutog mesa iz EU, zbog različitih pravilnika oko trajanja ispravnosti smrznutog mesa za ljudsku upotrebu. U EU pravilnik kaže da smrznuto meso može da se koristi za ljudsku ishranu do šest mjeseci, dok u BiH taj rok je do godinu dana.

“Samim tim kad ističe rok u EU i kad cijena dostiže situaciju da ti prerađivači i hladnjače traže način da se riješe tog smrznutog mesa, gdje obično to meso ide za kućne ljubimce ili se izvozi za treće zemlje”, kaže Mišo Maljčić, predsjednik Udruženja uzgajivača svinja u RS.

I tako ono što u EU jedu kućni ljubimci završava i na trpezama u BiH. 

“Najveći problem je taj zdravstveni dio, a to je što mesoprerada da bi povratila svježinu tog mesa, njeg izgled, kad ga osušite da ima određenu srukturu, boju, jednostavno varljivi izgled u vitrini, uopotrebljavaju velike količine bezfosfatnih soli koje su kancerogene i dokazano da su jako štetne po ljudsku upotrebu”, kaže Maljčić.

Građani, zbog svega, sa zebnjom idu u kupovinu.

Godinama poljoprivredni proizvođači apeluju na zaštitu domaće proizovdnje, ali ih niko ne čuje. 

“Naše lično mišljenje, ogromna je korupcija u Savjetu ministra, vjerovatno imaju nekakav profit, pa je pojedinim mesoprerađivačima omogućeno da dođu do jeftine sirovine koja je ispod svih cijena”, kaže Maljčić.

I dok se nekolicina bogati, većina se snalazi kako zna i umije. Bez sistemske podrške države teško je održati proizvodnju i zadržati staovništvo na selu.

(BN) Foto: Arhiva