Čitav jedan grad digao ruke od Bosne i Hercegovine

Od Bosne i Hercegovine ruke je digao čitav jedan grad, bar na papiru. Međutim, stvarnost je daleko surovija i poraznija. Stvarni broj onih koji su iz nje otišli, daleko je veći. U poslednjih 10 godina, BiH gubi oko 50.000 stanovnika godišnje, od čega oko 40.000 odlazi iz zemlje, kaže demograf Stevo Pašalić. 

“Tako je BiH u posljednjih 10 godina izgubila negdje oko 430.000 stanovnika. Od 1991. , kad je imala demografski maksimum od 4.377.033, sad je prema mojim izračunima 2.904.256. To je zaključno sa 2023. 1.472.000 ljudi manje, i biće ih još manje”, smatra Pašalić.

- Ovakvo stanje u BiH je poraz politika koje nama upravljaju već skoro tri decenije. Razlog za odlazak je u početku bila ekonomska situacija, a kasnije su dolazili korupcija koja favorizuje podobne, a ne struku, kriminal i partokratski sistem u kojem je dobro samo političkim partijama i njihovim čelnicima, kažu analitičari.

U stopu ih prate loš sistem obrazovanja, pa čak i zagađenje, navodi Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centara iz Tuzle.

“Koliko god da smo mi kao građani prilično sigurni u mirno stanje ovdje ali izjave i potezi političare sa sve tri strane često mlade navode na razmišljanje i na jednostavno pitanje da li žele da u nesigurnom društvu žive sami, da pronađu sebi partnera ili partnerku i da li, na kraju, želi da njihovo dijete odrasta u ovako toksičnom društvu”, objašnjava Blagovčanin.

- Neophodan nam je potpuni restart ovog sistema kako bismo za sve, a prije svega za mlade, napravili humaniji sistem i društvo. Nije dovoljno uređenje samo jednog segmenta, ističe analitičar Velizar Antić.

“Partokratija i korupcija su nagrizle čitav sistem i dok to ne iskorijenimo, mladi će ići u uređenija društva. Potrebno je podizanje životnog standarda jer naravno da će ljudi ići tamo gdje je plata 2.500 evra, a neće raditi za 500 evra. 

Potrebno je uraditi da sposobni dolaze na funkcije, a ne politički podobni. Potrebno je rasteretiti privredu, a vidimo da naša vlast kad zagusti, kad nema para, odmah udara tamo gdje ima, ili po građanima ili po privredi”, ističe Antić.

- Potrebno je raditi sve suprotno od onoga što se radi u poslednjih 25 godina, dodaje Blagovčanin.

“Da se, prije svega, obrazovni sistem iz korjena obnovi, da mi mlade pripremimo na ovaj sistem u kojem trenutno živimo, a ne da ih obrazujemo do određenog momenta u kojem odlaze u druge države i to iole stečeno znanje uspjevaju da koriste tamo, nažalost kao jeftinija radna snaga”, smatra Blagovčanin.

- Problem se ne može u popunosti riješiti ali se može ublažiti kad se ekonomija i demografija udruže, mišljenja je Pašalić.

“Mi se moramo strateški odrediti prema upravljanju migracijama. Ljudi se ne moraju vraćati ali naši ljudi iz dijaspore mogu ovdje da investiraju i zapošljavaju kako bi oni koji su ostali manje odlazili. Ako se oni koji su otišli vrate, dobro se i vratili”, kaže Pašalić.

Kada bi se sve to moglo ostvariti, ne mogu sa sigurnošću da kažu ni najveći optimisti. Građani koji godinama biraju iste politike koje nas vuku unazad duboko u sebi znaju da sistem ne valja. Međutim, žive u strahu hoće li sačuvati svoj posao ili zaposliti svoju djecu, pa svojim glasovima ili sakupljenim glasovima održavaju sistem koji nakon izbora kritikuju, zaključuje Blagovčanin.

(BN) Foto: Ilustracija