Hapšenja, smjene i raspad vlasti

Zemlja još nema budžet za 2025. godinu, što prisiljava institucije na privremeno finansiranje. Uz to, Savjet ministara BiH nije usvojilo program rada za ovu godinu, što koči donošenje zakona i realizaciju projekata.

Brojni sporazumi i ugovori o zajmovima za infrastrukturne projekte, koje provode niži nivoi, čekaju odobrenje krnjeg Savjet ministara BiH i Parlamenta BiH u kojem nema jasne većine i čije održavanje sjednica je postalo upitno.

Što je sve na čekanju?

Bosna i Hercegovina mora usvojiti četiri ključna zakona kako bi ispunila dio od 14 uslova koje je Evropska komisija postavila za otvaranje pregovora o članstvu u EU.

Prijedlozi zakona o graničnoj kontroli i zaštiti ličnih podataka usvojeni su u Predstavničkom domu i predloženi su za sjednicu Doma naroda zakazanu za četvrtak, 30. januara.

Drugi ključni zakon, čiji prijedlog se čeka, odnosi se na nove izmjene Zakona o visokom sudskom i tužilačkom savjetu koji bi povećao transparentnost pravosuđa, uključujući strožije provjere imovine sudija i tužilaca te provođenje disciplinskih postupaka.

Takođe, EU zahtijeva usvajanje zakona o sudovima kojim bi se formirao Apelacijski sud BiH ili njegovo posebno odjeljenje, ali se vladajuće političke stranke ne slažu oko njegovih nadležnosti i sjedišta.

Dodatni prioritet je nacionalni plan za usvajanje EU zakonodavstva, imenovanje glavnog pregovarača s EU i njegovog tima, te imenovanje IPA koordinatora za EU pretpristupna sredstva bez čega nema otvaranja pregovora.

Domaće institucije ograničene su privremenim financiranjem, koje iznosi 173 miliona eura ili četvrtinu prošlogodišnjeg budžeta, pri čemu se ne mogu pokretati novi projekti.

Budžeta za 2025. godinu nema, jer Fiskalno vijeće, koje čine predsjedavajuća Savjeta ministara i ministar financija BiH uz dva entitetska premijera i ministra financija, nije usvojilo trogodišnji Globalni fiskalni okvir.

Nakon ovog okvira potrebno je usvojiti trogodišnji okvirni budžet institucija BiH, a oba dokumenta su ključna za usvajanje budućeg budžeta.

Na čekanju su i imenovanja, poput zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), nadležne za najteže oblike organizovanog kriminala i korupcije, nakon što je bivši zamjenik Zoran Galić izbjegao hapšenje pobjegavši u Hrvatsku.

Kako je došlo do raspada vlasti?

Krize u državnoj koaliciji koja je formirana nakon izbora u oktobru 2022. godine produbljivali su neustavni potezi vlasti Republike Srpske (RS) predvođenih Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiji je gotovo cijeli vrh pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država.

Nesuglasice su kulminirale hapšenjem ministra bezbjednosti BiH Nenada Nešića, lidera Demokratskog narodnog saveza (DNS), zbog sumnje na korupciju 26. decembra prošle godine, te glasanjem o prijedlozima dva "evropska" zakona 23. januara ove godine.

Iako bez državnih poslanika, Nešićev DNS je saveznik SNSD-a Milorada Dodika na nivou Republike Srpske. Uhapšeni ministar je odbio podnijeti ostavku, a dan nakon što je Poslanički dom 23. januara glasao za njegovu smjenu uz protivljenje SNSD-a, on je to učinio iz pritvora, putem advokata.

Istovremeno, Poslaničkidom Parlamenta BiH je na toj sjednici usvojio je Prijedloge zakona o graničnoj kontroli i zaštiti podataka, dok je SNSD bio "suzdržan" tokom glasanja, iako je dio državne koalicije.

Vladajuće i opozione stranke sa sjedištem u Sarajevu, uz glasove opozicije iz Republike Srpske, potom su smijenile Nebojšu Radmanovića, člana SNSD-a i rukovodstva tog doma, uz protivljenje SNSD-a i Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ).

Potom su opozicione Stranka demokratske akcije (SDA) i Demokratska fronta (DF) zatražili smjenu Elmedina Konakovića, ministra spoljnih poslova i predsjednika Naroda i Pravde, što je podržao SNSD.

Lideri više stranaka počeli su nakon toga iznositi razne kombinatorike o eventualnim novim koalicijama, ali su predsjednici SNSD-a Milorad Dodik i HDZ-a BiH Dragan Čović potvrdili "partnerstvo" na sastanku u Mostaru 28. januara.

Jedna opcija uključuje izbacivanje SNSD-a iz vlasti, dok bi opozicione stranke iz Republike Srpske – Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa i Lista za pravdu i red – zamijenile Dodikov blok, uz podršku HDZ-a.

Druga predviđa ostanak SNSD-a i HDZ-a BiH u državnoj vlasti, pri čemu bi opozicijska SDA uz podršku još neke stranke zamijenila sarajevsku "Trojku" koju čine Socijaldemokratska partija BiH (SDP), Narod i Pravda (NiP), te Naša stranka.

Zašto je teško promijeniti vlast u BiH?

Formiranje i promjena državne vlasti u Bosni i Hercegovini složeni su procesi zbog ustavnog i institucionalnog uređenja te specifične etničke podjele političkih funkcija.

Mandatara Savjeta ministara imenuje tročlano Predsjedništvo BiH, a prijedloge za ministre potvrđuje samo Predstavnički dom Parlamenta prostom većinom od 22 od ukupno 42 glasa.

U aktualnom sazivu ovog doma je 15 stranaka, od kojih je devet iz entiteta Federacija BiH i šest iz RS. Odnos snaga je takav da se vlast može napraviti sa svakim i bez svakoga.

Međutim, za smjenu bilo kojeg ministra, predsjedavajuće Savjeta ministara BiH ili cijele državne vlade potrebne su i opšta i entitetska ili etnička većina u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

Da bi se održala sjednica Doma naroda, na nju se mora odazvati devet od ukupno 15 delegata i najmanje po tri delegata iz svakog kluba tri konstitutivna naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba. Za odluku moraju glasati najmanje po dva delegata iz svakog kluba.

Ovaj mehanizam omogućava strankama, poput SNSD-a i HDZ-a koji trenutno imaju po tri delegata u klubovima srpskog i hrvatskog naroda, blokiranje smjene predsjedavajuće ili svojih ministara tako što neće doći na sjednicu ili će napustiti zasjedanje prije glasanja.

Bojkot može trajati do novih izbora 2026. godine jer u BiH ne postoji zakonska osnova za raspisivanje vanrednih izbora.

Predsjedništvo BiH može raspustiti državni Dom naroda samo u slučaju promjene većine u Narodnoj skupštini RS ili u klubovima bošnjačkog ili hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

Postoji i mogućnost da predsjedavajuća Krišto podnese ostavku i s njom pada i cijela državna vlada ili da parlamentarci sami glasaju za raspuštanje parlamenta što se nije desilo u tridesetogodišnjoj praksi.

(RSE)