Žrtve ustaškog zločina u Šargovcu: Zašto na spomen ploči i dalje piše da su djeca umrla?

Dok su vlastima puna usta kulture sjećanja i obilježavanja stradanja srpskog naroda, brojni primjeri dokazuju koliko vlast stihijski radi neke stvari i  ne vodi računa da ispravi brojne greške koje stvaraju pogrešnu sliku o istorijskim događajima.

Tako na spomen tabli na Osnovnoj školi Đura Jakšić u banjalučkom naselju Šargovac i dalje stoji kako su u drugom svjetskom ratu djeca umrla, iako su tu djecu 1942. godine ubile ustaše i to na monstruozan način.

- Kada je u pitanju Drugi svjetski rat, u Šargovcu, Drakuliću i Motikama počinjen je jedan od najvećih zločina. Za 10 časova ubijeno je 2300 mještana srpske nacionalnosti, a među njima 551 dijete od čega 52 učenika osnovne škole u Šargovcu, kaže profesor srpskog jezika i književnosti Jelena Gajanović.

Pita zašto onda na školi piše da su djeca umrla, kada se zna da su ubijena na monstruozan način?

"Na spomen-kosturnici u Drakuliću, a to je sve isti događaj, piše da su mještani srpske nacionalnosti ubijeni, na spomeniku rakovačkim rudarima koji su isti dan ubijeni piše takođe da su ubijeni, samo na spomen-ploči na šargovačkoj osnovnoj školi piše da su djeca umrla. To mi vrlo smeta zato što prvo nije istina, a drugo zato što je to škola-stratište što priči daje jednu još veću dimenziju", kaže Gajanovićeva.

Jelena Gajanović, koja se u okviru prosvjetnog rada bavi kluturom sjećanja kaže da je kontaktirala sve institucije, od škole, preko Grada do Ministarstva prosvjete. Spomen ploča je postavljena 2012. godine.

Direktor Osnovne škole u Šargovcu kaže da je pravilnikom zabranjeno da se ističu uvredljivi natpisi kao što je termin ubijen. Zato je tada odlučeno da je najbolje preslikati originalnu razglednicu iz tog vremena, a koja je pronađena u školskom arhivu.

"Kao što su ustaše natjerale učiteljicu Dobrilu da upiše da je sve jedan učenik umro/umrla tog 7. februara kako bi bila neka simbolika i samim tim smo rekli da nije jedan zločin urađen već dva: prvo što su ubijena djeca, a drugo što je natjerano da se upiše da je umrlo prirodnom smrću", kaže Darko Tomić, direktor OŠ Đura Jakšić, Šargovac.

"Inače spomen ploča predstavlja repliku razredne knjige, ali je problem što je razredna knjiga to što je u njoj zapisano učiteljica Dobrila Martinić je zapravo natjerana pored imena svakog ubijenog srpskog djeteta da je ono umrlo 7. februara 1942. Ne treba nam puno razmišljanja da dođemo do zaključka da je to ustački narativ, a nama takav narativ ne treba kada je nešto tako u pitanju", smatra Jelena Gajanović.

Tomić kaže da nije protiv toga da se pored spomen-ploče naznači i da su djeca ubijena, ali da nije bilo zvanične inicijative da se natpis mijenja.

"Ispod škole treba raditi jedan spomen park, u pregovorima smo sa Gradom i Republikom gdje bi tu svakako pojasnili detalje zločina. Pitanje je kada će taj spomen-park biti napravljen, a do tada bi možda bilo dobro da se pored ove uradi još jedna spomen ploča, uz saglasnost Ministarstva i Grada da se detaljno opiše zašto ta ploča izgleda kao što izgleda danas", smatra Tomić.

Na ovom mjestu, baš ispred spomen ploče se svake godine održava parastos za učenike koje su ustaše zvjerski ubile. Istom prisustvuju najviši zvaničnici Republike Srpske i resorni ministri. Zato je nejasno, kaže Gajanovićeva, zašto se neko ne pozabavi ovim pitanjem kako bi na spomen ploči konačno bila napisana istina?

(BN) Foto: BN