Koliko pesticida zapravo unosimo u organizam?

Nerijetko smo svjedoci priča o neodgovornim pojedincima, koji se, umjesto da travu u dvorištima, oko bašta ili njiva kose ili čupaju, odlučuju na upotrebu otrova za korov, koji kroz zemljište i podzemne vode dolazi u bunare ili u korijenje biljaka.

Slična situacija je sa pesticidima, čija nepravilna upotreba dovodi do zadržavanja otrovnih materija u plodu do trenutka konzumiranja.

Poljoprivrednici i stručna lica tvrde da ovakve priče ne stoje, a u prilog manjoj upotrebi pesticida u ratarskoj proizvodnji idu viši stepen informisanosti i obrazovanosti ratara, ali i visoke cijene ovih hemijskih preparata.

U Inspektoratu Republike Srpske kažu da vrše redovna uzorkovanja voća i povrća sa domaćih parcela, prema programu resornog Ministarstva, u smislu praćenja ostataka pesticida u i na hrani, te da su rezultati zadovoljavajući.

“Za ovu godinu planirano je uzimanje preko 400 uzoraka. Do ovog trenutka je u maloprodaji uzeto oko 170 uzoraka, dok je direktno od poljoprivrednih proizvođača, na njivama, uzeto oko 150 uzoraka različitih vrsta voća i povrća, prateći njihov sezonski karakter. Na osnovu laboratorijskih analiza, do sada nismo imali negativnih uzoraka ni iz domaće proizvodnje, kao ni iz maloprodaje.

Pored službene kontrole hrane na ostatke pesticida, kontrole se rade i na ostale kontaminante, poput teških metala, ali je nemoguće iskontrolisati svaku seriju hrane", kaže dr Vesna Gojković Cvjetković, vanredni profesor za oblast hrana i piće sa Tehnološkog fakulteta - Zvornik.

“Proizvođači moraju da vode računa o porijeklu sirovina, odnosno da znaju od koga je ta sirovina nabavljena, potom da traže dokumentaciju u slučaju da je ta sirovina prethodno tretirana pesticidima, ukoliko je to primjenjljivo, zatim, s vremena na vrijeme da se vrše laboratorijske analize onih sirovina kod kojih postoji rizik od kontaminacije, potom da se vodi računa o onim sirovinama, koje dolaze sa područja u kojima postoji mogućnost kontaminacije zemljišta i vode.”  

Ljekari kažu da prisustvo hemikalija u hrani, ni kratkoročno ni dugoročno, nije nimalo bezazlena stvar i da može da proizvede itekako ozbiljne zdravstvene probleme.

Zdravstvene posljedice su evidente, a zakonska procedura jasna. Međutim, problem je u tome koliko se dosljedno primjenjuje u praksi i da li su baš svi proizvođači dostupni kontrolnim organima.

Koliko štetnih materija kroz hranu unosimo u organizam i da li je baš to uzrok određenih oboljenja vjerovatno još dugo nećemo tačno znati, tako da sve ostaje na savjesti pojedinaca koji te hemikalije  upotrebljavaju.

(BN) Foto: BN